Pravni okvir i sudska praksa na području zaštite zviždača

dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.

Radno vrijeme prema novom Zakonu o radu s posebnim osvrtom na radno vrijeme umjetnika (I. dio)

U prvom dijelu ovog rada, autor uz opći pregled europske regulative u ovom području, komentira i odredbe novog hrvatskog Zakona o radu iz 2014., koje se odnose na problematiku radnog vremena. U idućem broju časopisa objavit ćemo drugi dio članka.

SAŽETAK:

Raspored radnog vremena utvrđuje se propisom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. U ovom radu, autor uz opći pregled europske regulative u ovom području, komentira i odredbe novog hrvatskog Zakona o radu iz 2014., koje se odnose na problematiku radnog vremena. Uz opće odrednice, posebno se raspravlja regulacija radnog vremena umjetnika čiji radni odnos ima obilježja posebnog radnog odnosa, a sve  u kontekstu odredbi Zakona o radu, kolektivnih ugovora (temeljnih, granskih, pojedinačnih), te pravilnika o radu pojedinih ustanova u kulturi. 

Summary:

Schedule of working hours is determined by a statue, a collective agreement, an agreement concluded between the workers' council and the employer, the rules of procedure or the employment contract. In this paper, the author also commented on the provisions of the new Croatian Labour Act of 2014 relating to the issues of working time, with a general overview of European regulations in this area. In addition to general guidelines, the regulation of the working hours of artists whose work has characteristics of a specific employment relation is discussed in particular in the context of the provisions of the Labor Act, collective agreements (basic, branch, individual) and rules on the work of particular institutions in culture.

Ključne riječi: radno vrijeme, Direktiva 2003/88/EZ, umjetnici

dr. sc. Dragan Zlatović, prof. v. š.

Pročelnik Upravnog odjela, Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 331.311

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

Atipični oblici zapošljavanja u RH

Autorica se u ovom radu bavi Zakonom o radu propisanim oblicima zapošljavanja, koja po svom karakteru i određenoj specifičnosti spadaju u atipične oblike zapošljavanja, obzirom da su različiti od zapošljavanja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom. Daje se pregled zapošljavanja temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovora o radu s nepunim radnim vremenom, ugovora o radu koji se sklapa posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje i ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada. Poseban osvrt daje se na ostvarivanje prava radnika na plaću i drugih materijalnih prava te ostala prava radnika zaposlenih putem navedenih atipičnih oblika zapošljavanja.

SAŽETAK:

U posljednja dva desetljeća većina država Europske unije izmijenila je način regulacije atipičnih oblika rada. Iako se atipični oblici rada razlikuju među državama, zajednički cilj njihovog uvođenja na tržište rada je povećanje fleksibilnosti tržišta rada, povećanje zapošljivosti i stvaranja novih radnih mjesta uz istovremeno izjednačavanje i poboljšavanje uvjeta rada radnika zaposlenih temeljem atipičnih ugovora o radu. U atipične oblike zapošljavanja ubrajaju se zapošljavanja radnika različita od tipičnog oblika zapošljavanja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom, kao što je zapošljavanje temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovora o radu s nepunim radnim vremenom, ugovora o radu koji se sklapa posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje (trostrani radnopravni odnos), sezonski rad, rad na daljinu i sl. Zakonom o radu, koji se primjenjuje od početka kolovoza 2014. godine, izmijenile su se i upotpunile odredbe koje se odnose na atipične oblike rada, kako bi se postigla veća fleksibilnost rada i smanjili troškovi poslovanja poslodavca, a samim time postiglo i otvaranje novih radnih mjesta i povećanje zaposlenosti u Republici Hrvatskoj. Ugovori o radu na određeno vrijeme propisani su kao iznimka od pravila o zapošljavanju na neodređeno vrijeme, pa se i odredbama ZOR-a naglašava iznimnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme. U odnosu na trajanje rada na određeno vrijeme iz odredaba ZOR-a, proizlazi da se takav ugovor može sklopiti na nekoliko mjeseci, ali i na puno dulje razdoblje u trajanju od nekoliko godina. Ovisno o vrsti i obujmu posla poslodavac s radnikom može sklopiti ugovor o radu na nepuno radno vrijeme odnosno na radno vrijeme manje od 40 sati tjedno. Institut nepunog radnog vremena uglavnom je uveden iz objektivnih razloga uslijed vrste djelatnosti (npr. poljoprivrede, turizma, trgovine i sl.) i kada je obujam posla takav da ne zahtjeva rad u punom radnom vremenu. Taj institut je također dvostrane prirode jer u nekim slučajevima nepuno radno vrijeme zahtjeva poslodavac dok u drugim slučajevima to traži sam radnik zbog privatnih razloga. Atipični oblik privremenog zapošljavanja temeljem ugovora o radu koji se sklapa posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje (agencijski rad) javio se kao rezultat razvoja tržišta rada i radnih odnosa, kako bi se postigla veća fleksibilizacija radnih odnosa. Na taj način poslodavci smanjuju troškove poslovanja te im takvo zapošljavanje pogoduje posebno ako je potreba za radnikom određenog profila privremena ili ako se unaprijed ne zna njeno trajanje. Institut rada na izdvojenom mjestu ili rad na daljinu (telework) također je jedan od atipičnih oblika rada koji omogućuje radnicima obavljanje cijelog ili znatnog djela posla s mjesta koji je fizički odijeljen od lokacije svog poslodavca i koji koriste informacijsku tehnologiju kao glavni alat svog rada i komunikacije.

Summary

The author in this paper deals with proscribed types of employment that by their nature and distinctive features may be perceived as atypical, taking into account the fact that they differ from employment on the basis of contracts of indefinite duration. This paper gives an overview of types of employment on the basis of fixed-term employment contracts, part-time employment contracts, employment contracts concluded through services provided by the temporary employment agencies and contracts of employment at alternative workplace. Exercising the worker’s right to remuneration as well as other substantial rights of workers employed on the basis of the aforementioned forms of employment are also addressed. 

Ključne riječi: radnik, oblici zapošljavanja, ugovor o radu, rad na određeno vrijeme, rad u nepunom radnom vremenu, agencijski rad, rad na daljinu

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 331.34

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Neustavnost intervencije pravilnikom u sadržaj radnog odnosa liječnika

Normativna aktivnost subjekta koji pravilnikom uređuje odgovarajuća prava i obveze skopčane s radnim odnosom, strogo je ograničena s više čimbenika i ovlast normiranja podvrgnuta je sudskoj kontroli.

SAŽETAK:

Svaki radnik zainteresiran je i pojačano skrbi za bitne elemente sadržaja svog radnog odnosa, a posebno je osjetljiv na uplive izvana u jezgru tog društvenog odnosa gdje se radnik nalazi primarno u interakciji s poslodavcem.

Liječnici su iskazali svoje nezadovoljstvo zbog utjecaja ministarskog pravilnika na sadržaj njihovih radnih odnosa u dijelu specijalizacije, kao elementu njihovog rada bitnom za kontinuirano stručno usavršavanje tijekom karijere, zatraživši ustavnosudsku ocjenu više pitanja iz konkretnog pravilnika.

Svaki akt u domeni svijeta rada i radnih odnosa, a posebno oni nižeg ranga od zakonskog, podliježu posebnoj ocjeni i kontroli, jer donositelji takvih akata imaju izrazito naglašen stupanj zahvata u pojedina radnička prava koja su predmet regulacije, uz istovremeno nisku razinu samostalnosti prilikom realizacije vlastitog prava kroz to normiranje.

Zaključno se ukazuje na dokinute odredbe spornog pravilnika o specijalizaciji liječnika, uz prikaz svih okolnosti koje su dovele do ustavnosudske ocjene o neprihvatljivosti relativno većeg broja odredbi pravilnika, zbog nedopustivog pravnog djelovanja na sadržaj radnih odnosa liječnika.

Summary:
Every single worker is interested in, and has increased, care for the essential elements of the content of his/her employment relationship, and is particularly vulnerable to exigencies in the core of this social relationship where the worker is primarily in contact with the employer.

Medical doctors expressed their dissatisfaction due to the influence of the ministerial ordinance on the content of their employment in the part of the specialization, as an element of their work essential for continuous professional training during their career, requesting a constitutional review of several issues from the specific rulebook.

Every legal act in the domain of the world of work and labor relations, and in particular those of lower rank than the law, are subject to special assessment and control, since the authors of such acts have a marked degree of involvement in individual labor rights that are the subject of regulation, while at the same time a low level of autonomy when realizing their own rights through this normative activity.

Concluding remarks point to the exhausted provisions of the disputed Ordinance on Doctoral Specialization, with an account of all the circumstances that led to the Constitutional Court's assessment of the inadmissibility of a relatively large number of statutory provisions due to the unacceptable legal effect on the content of the doctor's work. 

Ključne riječi: liječnici, specijalizacija, pravilnik, sadržaj radnog odnosa, stručno društvo

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 349.2:61

Davor Rajčić, dipl. iur.

Neka pitanja vezana uz sklapanje ugovora o radu zaposlenika u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja

Problemi vezani uz primjenu odredaba Zakona koje se odnose na sklapanje ugovora o radu osoba na znanstvena radna mjesta i na znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna i nastavna radna mjesta, „neiscrpan“ su izvor pitanja na koje ćemo ukazati, analizirati i ponuditi odgovarajuća pravna shvaćanja. 

SAŽETAK:
Visoka učilišta i druge znanstvene organizacije u svojoj svakodnevnoj djelatnosti prvenstveno primjenjuju Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine«, br. 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 60/15 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) . Taj je propis lex specialis za sklapanje ugovora o radu za sve zaposlenike osim onih koji pripadaju takozvanim zajedničkim službama na koje se odnosi Zakon o radu. Iako se odredbe lex specialisa odnose i na sklapanje ugovora o radu suradnika (asistenata i postdoktoranada) one neće biti predmet ovog rada.

Summary:

Higher education institutions and other scientific organizations enforce in their everyday activities the Scientific Activity and Higher Education Act (Official Gazette 123/2003, 198/2003, 105/2004, 174/2004, 2/2007 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia 46/2007, 45/2009, 63/2011, 94/2013, 139/2013, 101/14 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia 60/15 - Decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia). This ordinance represents Lex specialis for all employees, except the ones belonging to so called Shared Services, regulated by the Labour Act. Although the provisions of the Lex specialis are also used when concluding employment contracts of the associates (assistants and postdoctoral researchers), they shall not be a subject of this work. 

Ključne riječi: ugovor o radu, izbor u viša zvanja i radna mjesta, reizbor na ista radna mjesta

Davor Rajčić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 1/2018

UDK:349.2:378

dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.

Postupanje policije po službenoj dužnosti u zaštiti policijskih službenika od neutemeljenih pritužbi

U radu se, uz navođenje statističkih podataka, daje prikaz zakonodavstva kojim se regulira podnošenje i ispitivanje pritužbi protiv policijskih službenika, kao i zakonskih odredbi kojima se sankcionira zloupotreba instituta pritužbe.

SAŽETAK: 
Ustavno pravo na slanje predstavki i pritužbi može se ograničiti zakonom da bi se zaštitili slobode i prava drugih te pravni poredak, pa su tako Kaznenim zakonom i Zakonom o prekršajima protiv javnog reda i mira propisane sankcije protiv osoba koje podnose uvredljive i neutemeljene pritužbe protiv policijskih službenika. Provedbom prekršajnih i kaznenih postupaka protiv osoba koje zloupotrebljavaju institut pritužbe štite se čast i ugled policijskih službenika te osigurava uredno i učinkovito obavljanje policijske službe.

Summary:
The constitutional right to submit complaints may be limited by law to protect the freedoms and rights of others, as well as legal order, so the Criminal Code and the Act on Offenses against Public Order and Peace prescribe sanctions against persons who submit offensive and unfounded complaints against police officers. By conducting misdemeanor and criminal proceedings against persons who are abusing the institute of complaints, the honor and reputation of police officers is protected and it is ensured that the police service is properly and efficiently carried out.

Ključne riječi: lažno prijavljivanje kaznenog djela, Ministarstvo unutarnjih poslova, omalovažavanje i vrijeđanje službene osobe, policijski službenik, pritužba

dr. sc. Damir Juras, dipl. iur.

voditelj Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja MUP-a RH u Splitu

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 351.74

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Porez na dohodak/plaću u Njemačkoj

Njemačko Savezno ministarstvo financija (Bundesfinanzministerium) izdalo je publikaciju pod nazivom Porez na dohodak i porez na plaće (Einkommen- und Lohnsteuer)(izdanje 2017.). Za potrebe javnosti dostupan je na web stranicama Ministarstva, besplatno je i nije namijenjeno prodaji. Za potrebe hrvatske javnosti u nastavku se pruža prijevod naslovljene publikacije.

SAŽETAK:

Lista javnih zadaća koje se izvršavaju u interesu zajednice široka je: obrazovanje, infrastruktura, socijalno osiguranje, unutarnja i vanjska sigurnost. Javne usluge financiraju se poreznim prihodima. Prihodi od poreza na dohodak najznačajniji su izvor državnih prihoda. Godine 2016. prihodi od poreza na dohodak (Einkommensteuer), poreza na plaće (Lohnsteuer) i solidarnog dodatka (Solidaritätszuschlag)  predstavljali su udio od 36,2 % u ukupnim poreznim prihodima. Time su prihodi od poreza na dohodak, zajedno s prihodima od poreza na dodanu vrijednost (30,8 % u 2016.), najizdašniji izvor javnog proračuna. Oni značajno pridonose financijskoj snazi njemačkog društva.

Summary:

A list of public tasks carried out in the interest of the community is wide: education, infrastructure, social security, internal and external security. Public services are funded by tax revenues. Income from income tax is the most important source of government revenue. In 2016, income from income tax (Einkommensteuer), payroll tax (Lohnsteuer) and solidarity supplement (Solidaritätszuschlag) accounted for 36.2% of total tax revenue. In this way, income from income tax, together with value added tax revenue (30.8% in 2016), is the most prominent source of public budget. They significantly contribute to the financial strength of German society.

Ključne riječi: porez na dohodak, plaća, porezi, Njemačka

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 336.226.1 (430)

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Provedba postupka procjene učinka propisa

U članku se analiziraju postupci procjene učinka propisa koji su propisani ne samo  Zakonom o procjeni učinka propisa nego i Uredbom o provedbi postupka procjena učinka propisa.

SAŽETAK:

Zakonom i Uredbom propisan je postupak procjene učinka propisa, kriteriji za procjenu izravnih učinaka, način utvrđivanja adresata, tijela nadležna u tom postupku, postupak savjetovanja te druga pitanja s tim u vezi. Cilj je „dobiti“ kvalitetan propis. Zato su propisane faze u postupku procjene učinka propisa, subjekti i njihove aktivnosti.

Summary:

Act and Regulation stipulates a procedure for assessing the effect of regulations, the criteria for assessing direct effects, the manner of determining the addressee, the body responsible for the procedure, the consultation procedure and other related issues. The goal is to "get" a quality regulation. Therefore, different phases are prescribed in the process of assessing the effect of regulations, subjects and their activities.

Ključne riječi: propis, procjena učinka, zakon, uredba

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Znanstveni savjetnik u trajnom zvanju iz Rijeke

RADNO PRAVO 1/2018

UDK: 342.9