Primjena dopunskog rada u praksi

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Dopuštenost otkaza trudnoj radnici

U članku se razmatra dopuštenost otkaza trudnoj radnici u kontekstu usklađenosti Republike Hrvatske s Direktivom Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili koje doje.

SAŽETAK:

Prema čl. 34. Zakona o radu za vrijeme trudnoće odnosno u roku od petnaest dana od prestanka trudnoće poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici. Otkaz je ništetan, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje trudnoće ili ako radnica u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju trudnoće te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela. Ipak, ugovor o radu trudnice prestaje smrću poslodavca fizičke osobe, prestankom obrta po sili zakona ili brisanjem trgovca pojedinca iz registra, a i tijekom provedbe postupka likvidacije u skladu s posebnim propisom, trudnici se može otkazati zbog poslovno uvjetovanih razloga.

Summary:

Pursuant to the article 34 of the Labour Act, during the pregnancy or within fifteen days of termination of pregnancy, the employer shouldn´t terminate the employment contract of the pregnant women. The dismissal is void if, on the day of the dismissal, the employer was aware of the existence of pregnancy or if the worker, within fifteen days of the delivery of the notice, informed the employer of the existence of the pregnancy and provided the relevant certificate of the authorized doctor or other authorized body. However, the employment contract of a pregnant woman is terminated by the death of the employer of a natural person, by the termination of the craft by the law or by the deletion of the trader from the register, as well as during the liquidation procedure in accordance with a special regulation, the pregnant woman may be dismissed by reason of redundancy.

Ključne riječi: zabrana otkaza, trudne radnice, probni rad

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 349.22-053.12

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Heterogenosti i nedorečenosti disciplinske (stegovne) odgovornosti radnika po ugovoru o radu

U članku se razmatra pitanje uređenosti, ili bolje rečeno nedovoljne uređenosti disciplinske (stegovne) odgovornosti radnika.

Sažetak:

Naglašena je specifičnost radnog odnosa kao pravnog odnosa. Tu specifičnost, pored ostalog, čini njegov sadržaj u pravima, obvezama i odgovornostima subjekata radnog odnosa. Ona je još više naglašena u radnom odnosu koji nastaje po ugovoru o radu. To nije „čist“ ugovorni radni odnos jer, po zakonu i u skladu sa zakonom ima dosta statusno pravnih elemenata. Jedna od posebnosti toga radnog odnosa je i disciplinska (stegovna) odgovornost radnika za povredu radnih obveza (dužnosti). Zakon o radu ne uređuje (dovoljno) te odnose pa pravna sigurnost i vladavina prava zahtijevaju da se to dosljednije i preciznije uredi autonomnim općim aktima (u dijelu koje „pripada“ materijalnopravnim i procesnopravnim odredbama disciplinskog radnog prava).

Summary:

The specificity of the employment relationship is emphasized as a legal relationship. This specificity, among other things, makes its content in the terms of rights, obligations and responsibilities of the subjects of the employment relationship. This is even more emphasized in the employment relationship that arises under the employment contract. This is not a "pure" contractual work because, according to law and in accordance with the law, there are many statutory legal elements. One of the peculiarities of this employment is also the disciplinary responsibility of workers for the violation of their duties.

Ključne riječi: radni odnosi, disciplinska odgovornost radnika, reguliranje, autonomni opći akti u oblasti radnih odnosa

Prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
znanstveni savjetnik u trajnom zvanju

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 349.2:331.108.6

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Plaća u odnosu na organizaciju radnog vremena

U nastavku Vam donosimo pozitivnopravno uređenje plaća u Republici Hrvatskoj u odnosu na organizaciju radnog vremena, uz primjere izračuna plaće radnika koji radi u nepunom radnom vremenu, u preraspodjeli i nejednakom rasporedu radnog vremena, te u nekim drugim specifičnim situacijama koje se mogu pojaviti u svakodnevnoj praksi.

SAŽETAK:
Poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje mu poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Plaća je, rekli bismo, novčana protučinidba koju radnik prima na ime poslova koje je obavio za poslodavca. Dakle, poslodavac radnika plaća za obavljeni rad, što u pravilu znači za radno vrijeme u kojem je radnik obavljao taj rad, koje se u Republici Hrvatskoj gotovo isključivo iskazuje na mjesečnoj razini. Posljedično, moguće je zaključiti kako poslodavac radniku formalno plaća njegovo dobrovoljno uloženo (radno) vrijeme.

Summary:

An employer is obliged to give an employee a job and pay him a salary, and the worker is obliged to perform the job personally in accordance with the instructions given by the employer corresponding to the nature and type of work. Salary is monetary counterfeit that an employee receives for the work he has done for the employer. Thus, the employer pays the employee for the work, which actually means for the working time in which the worker has performed the work, which is almost exclusively in the Republic of Croatia expressed on a monthly basis. Consequently, it is possible to conclude that the employer formally pays the employee´s voluntarily invested (working) time.

Ključne riječi: plaća, radno vrijeme, obračun plaće

Hrvoje Orešić, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 331.2: 331.31

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

Sve o godišnjim odmorima državnih, javnih i lokalnih službenika i namještenika te dužnosnika u 2018. godini

Autorica se u ovom članku bavi institutom godišnjeg odmora za različite kategorije službenika obzirom na područje djelatnosti kojim se bave i to za državne službenike, javne službenike i lokalne službenike. Daje se pregled odredaba Zakona o radu, kojim su utvrđena opća i temeljna prava za korištenje godišnjeg odmora navedenih službenika te pregled posebnih i detaljnijih uvjeta korištenja godišnjeg odmora utvrđenih njihovim kolektivnim ugovorima i to: Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama i tzv. mini granskim kolektivnim ugovorima prema određenim djelatnostima javnih službi te kolektivnim ugovorima kojima se uređuju materijalna i druga prava službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih jedinica. Poseban osvrt daje se na povoljniju primjenu odredaba Zakona i kolektivnih ugovora kod primjene instituta godišnjeg odmora.

Sažetak:

U ovom radu dat je prikaz općih i minimalnih uvjeta korištenja prava radnika na godišnji odmor utvrđen Zakonom o radu, kao općim propisom o radu, kao što su: najkraće trajanje godišnjeg odmora, korištenje prava na razmjerni dio godišnjeg odmora, pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i način njegovog korištenja. Obzirom da su posebni i detaljniji uvjeti korištenja godišnjeg odmora za državne, javne i lokalne službenike različiti, kao što je utvrđivanje broja dana godišnjeg odmora, pravo na naknadu plaće, pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, raspored korištenja godišnjeg odmora, i drugi uvjeti vezani za institut korištenja godišnjeg odmora utvrđeni autonomnim izvorima radnog prava odnosno njihovim kolektivnim ugovorima u članku se obrađuju navedeni uvjeti i daje prikaz instituta godišnjeg odmora za navedene kategorije službenika.

Summary:

This paper elaborates general and minimal conditions of worker's entitlement to annual leave such as: the shortest duration of annual leave, entitlement to a proportion of annual leave, right to remuneration during annual leave as well as methods of using annual leave, determined by the general act on employment law - the Labour Act. Taking into account that meeting the special conditions in order to be entitled to annual leave varies among civil, public and local servants, for instance determining the number days, right to remuneration, right to a proportion to annual leave, schedule of using annual leave and other conditions related to the legal institute of using the annual leave, and that they are determined by autonomous sources of law, i e. collective agreements, this paper elaborates the said conditions and outlines the legal institute of annual leave for the aforementioned categories of servants.

Ključne riječi: godišnji odmor, službenik i namještenik, kolektivni ugovor, granski kolektivni ugovor, mjerila, korištenje, povoljnija primjena, kriteriji, trajanje, razmjerni dio, naknada plaće

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

Ministarstvo uprave

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 331.32

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur.

Premještaj u lokalnoj službi

U ovom radu analiziramo institut premještaja u lokalnoj službi, tj. u odnosu na službenike raspoređene u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u nastavku teksta: lokalni službenici, lokalna služba, odnosno lokalne jedinice). 

SAŽETAK:

Raščlanjen je službeničkopravni institut premještaja, u dijelu koji se odnosi na premještaj službenika i namještenika raspoređenih u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Analiza obuhvaća materijalnopravni aspekt (pretpostavke za odlučivanje o pojedinoj vrsti premještaja), kao i procesnopravnu dimenziju (posebnosti upravnog postupka kod konkretnih tipova premještaja, uz neke napomene vezane uz sudsku zaštitu u upravnom sporu).

Summary:
The article analyses the Institute of transfer of civil servants in the part related to the transfer of civil servants and employees employed in the administrative bodies of local and regional self-government units. The analysis encompasses the material legal aspect (assumptions for deciding on a particular type of transfer), as well as the procedural legal dimension (specialty of administrative procedure with specific types of transfer, with some remarks on judicial protection in administrative dispute).

Ključne riječi: premještaj, službenici i namještenici, lokalna i područna (regionalna) samouprava

Dr. sc. Alen Rajko, dipl. iur. 
Upravni sud u Rijeci, sudac i predsjednik suda

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 331.32

Mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

Zdravstveno osiguranje članova obitelji hrvatskih državljana na radu u drugoj državi članici Europske unije

U članku se opisuje postupak zdravstvenog osiguranja članova obitelji hrvatskih državljana na radu u drugoj državi članici Europske unije.

SAŽETAK:
Članovi obitelji mogu biti obvezno zdravstveno osigurani na teret nositelja zdravstvenog osiguranja samo jedne države članice EU/EEP/Švicarske. 
Pri tome, tko može biti osiguran u statusu člana obitelji utvrđuje nositelj zdravstvenog osiguranja države članice u kojoj član obitelji ima prebivalište, sukladno svojim propisima.

Summary:

Family members may have mandatory insurance by the health insurance covered by only one EU/EEP/Switzerland member state.
In doing so, who can be insured in the status of a family member establishes the health insurance holder of the Member State in which the family member resides, in accordance with their regulations.

Ključne riječi: zdravstveno osiguranje, članovi obitelji, države EU

Mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 369.22(4)

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

Iskustva odabranih zemalja u oporezivanju plaćenog rada u kućanstvu

Iako se na prvi pogled čini kako plaćeni rad u kućanstvu gubi na značenju u razvijenom svijetu, njegovo se značenje nikako ne smije zanemariti. Plaćeni rada u kućanstvu u Europi je znatno narastao u posljednjih nekoliko desetljeća zbog promjena u demografskim trendovima i kretanjima zaposlenosti. Starenje stanovništva (kojeg se mora razlučiti od biološkog starenja) podrazumijeva sve veći udio starijih osoba u ukupnom stanovništvu. Te osobe često ili nemaju djecu ili su ona zaposlena, pa moraju imati nekoga da im pomaže i njeguje ako žive sami. Nadalje, značajno se povećalo sudjelovanje žena u radu izvan kuće te ako postoje mogućnosti i potreba obitelji zapošljavaju osobu koja nije član kućanstva nego uz odgovarajuću naknadu brine o djeci, kuha, sprema, njeguje starije članove obitelji i obavlja druge potrebne poslove.

Sažetak:

Plaćeni rada u kućanstvu u Europi je znatno narastao u posljednjih nekoliko desetljeća zbog promjena u demografskim trendovima i kretanjima zaposlenosti. Starenje stanovništva (kojeg se mora razlučiti od biološkog starenja) podrazumijeva sve veći udio starijih osoba u ukupnom stanovništvu koje zahtijevaju gotovo stalnu pomoć. Najveći dio tih napora usmjeren je na razvoj mjera za formaliziranje plaćenog rada u kućanstvu i to ponajviše uvođenjem različitih oblika odbitka poreza (tax reliefs). Tako u tome postoji prilično velika razlika između pojedinih zemalja, u članku se iznose iskustva više europskih zemalja. Pritom se pokušavaju utvrditi prednosti i slabosti pojedinih rješenja i njihova moguća primjenjivost u drugim zemljama. U cilju smanjivanja nezaposlenosti, ali i zadovoljavanja potreba za plaćenim radom u kući, pred nositeljima političkih odluka preostaje složena zadaća iznalaženja učinkovitog sustava predlaganja i provođenja mjera formaliziranja tog oblika rada.

Summary:
The paid household (domestic) work in Europe has grown considerably in recent decades due to changes in demographic and employment trends. The aging of the population (which should be separated from biological aging) implies an increasing share of older people in the total population that requiring almost permanent aid and care. Most of these efforts are focused on the development of measures to formalization of the paid household work, mostly by introducing various forms of tax relief. As there are large differences between various countries, the article presents the experiences of selected European countries. The article explains the strengths and weaknesses of specific solutions and their possible applicability in other countries. In order to reduce unemployment and meet the needs for the paid household work, in front of policy makers is the complex task of finding an effective system for proposing and implementing formalization of this form of work.

Ključne riječi: oporezivanje, plaćeni rad u kući, formaliziranje plaćenog rada, porezne olakšice

Dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 6/2018

UDK: 336.22(4)