Testiranje kandidata tijekom postupka zapošljavanja

Doc. dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof.v.š.; Izv. prof. dr. Safet Subašić, prof.

Problematika zasnivanja radnog odnosa u kontekstu akta o sistematizaciji radnih mjesta

U radu autori ukazuju na komplementarnost između realnih potreba radnog mjesta i interesa poslodavca i općeg pravnog akta kojim se ta potreba i zahtjevi iskazuju, a to je opći pravni akt kojim se uređuje radni odnos koji se u praksi najčešće naziva Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji.

Sažetak:

Poslodavac je dužan definirati elemente po kojima će se izvršiti uključivanje radnika u organizacijsku strukturu i jasno odrediti koje to poslove i radne zadatke očekuje od radnika. Osim poslodavaca pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta je značajan i za radnike. Akt o sistematizaciji garantira određenost radne tehnologije i pravnu sigurnost radnika. To je svojevrsna brana od samovolje poslodavca da radniku daje veći obujam poslova od onoga koji on može izdržati odnosno koji odgovara njegovim umnim i fizičkim sposobnostima.  Posebno se ukazuje na značaj primjene nomotehničkih načela i metodologija za izradu akta o sistematizaciji.

Summary:
The employer is obliged to define the elements by which the inclusion of workers in the organizational structure will be carried out. Beside employers, the Ordinance on internal organization and job classification is significant for workers too. The Act on systematization guarantees the legal security of workers. The importance of applying nomotechnical principles and methodologies for drafting the systematization act is particularly emphasized.

Ključne riječi: pravilnik, sistematizacija radnih mjesta, organizacija rada

Doc. dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof.v.š.

Izv. prof. dr. Safet Subašić, prof.

RADNO PRAVO 9/2019

UDK: 349.2: 331

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Primjena prakse Europskog suda za ljudska prava na području vraćanja stečenog bez osnove iz predmeta Čakarević protiv Hrvatske i Solomun protiv Hrvatske pred hrvatskim sudovima

U radu su prikazana pravna shvaćanja iz ovih odluka Europskog suda za ljudska prava te je dana analiza istih i utjecaj na postojeći pravni sustav. Iz odluka proizlazi da kada pojedinci nisu doprinijeli tomu da pravni akti koji su doneseni u njihovu korist (i izvršeni) budu nepravilni, trebaju se moći osloniti na takve konačne odnosno pravomoćne akte donesene u njihovu korist, oni imaju legitimna očekivanja da takvi akti ne budu mijenjani retroaktivno. Ti akti mogu i trebaju biti podložni kontroli, izmjeni ili obustavi s djelovanjem ubuduće, ali za to moraju postojati posebno ozbiljni razlozi zaštite javnog interesa ili interesa trećih. Lišavanje vlasništva može biti opravdano samo ako se pokaže da je „u javnom interesu” i ako zadovoljava zahtjev proporcionalnosti postizanjem pravične ravnoteže između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca. Javni interes mora biti takav da nadjača temeljno načelo pravne sigurnosti i prava pojedinca da bi opravdao ponovno razmatranje prava pojedinca i eventualno lišavanje prava vlasništva.

Sažetak:
Posljednjih nekoliko godina protiv Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava donesene su dvije odluke kojima je utvrđeno, iako su postupci vođeni te su odluke donesene sukladno važećim zakonima, da je došlo do povrede prava pojedinca na mirno uživanje vlasništva. Obje odluke vezane su uz radni odnos odnosno zapošljavanje i pojedinci su već primili određene novčane iznose. 

Summary:
In the last few years, two decisions have been taken against the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights, although proceedings have been conducted and decisions have been made in accordance with applicable laws, there has been a violation of the individual's right to peaceful enjoyment of property. Both decisions are related to employment and individuals have already received certain amounts of money.

Ključne riječi: stjecanje bez osnove, povrat stečenog, sudska praksa 

Mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 9/2019

UDK: 347.42(497.5)

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Pravna zaštita radnika privremeno ili trajno nesposobnih za rad

U radnom zakonodavstvu radnicima koji su zbog različitih zdravstvenih razloga nesposobni za obavljanje tekućih radnih zadataka osigurana je određena razina pravne zaštite, nadasve  radi zaštite njihovih prava iz radnog odnosa. No, unatoč tome, u praksi su i dalje česte situacije u kojima radnici zbog privremene ili trajne nesposobnosti za rad ostaju bez radnih mjesta, posebice iz razloga što poslodavcima predstavljaju nepotrebno financijsko opterećenje u teškim ekonomskim okolnostima.

Sažetak:
Pod utjecajem različitih čimbenika u radnim procesima sve su učestaliji zdravstveni problemi radnika koji se negativno odražavaju na njihovu radnu učinkovitost, te posredno i poslovanje poslodavaca. U situacijama kada radnici nisu zdravstveno sposobni obavljati radne zadatke i pridonositi razvoju poslovanja poslodavaca, osigurana im je određena pravna zaštita za to razdoblje, odnosno razdoblje privremene ili trajne nesposobnosti za rad. Stoga će u nastavku teksta biti više riječi o načinu ostvarivanja pravne zaštite kao i pravima i obvezama stranaka ugovora o radu, odnosno radnika i poslodavca.

Summary:
Under the influence of various factors in work process, health problems of workers are becoming more and more frequent which negatively affect their work efficiency. In situations where workers are not medically fit to perform work tasks and contribute to the development of employers' business, they are provided with certain legal protection for the period while being temporary or permanently incapable for work.

Ključne riječi: poslodavac, radnik, privremena nesposobnost za rad, pravna zaštita

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 9/2019

UDK: 331.109

Marina Kasunić Peris, univ. spec. eu. studija

Položaj radnika u nestandardnom radnom odnosu prema Direktivi (EU) 2019/1152

U ovome članku se analizira utjecaj Direktive 2019/1152 na položaj radnika u nestandardnim (atipičnim) oblicima rada u RH. U prvom odjeljku će se prikazati oblici nestandardnih oblika zapošljavanja, u drugom dijelu će se ukratko prikazati sadržaj Direktive 2019/1152. U trećem dijelu će se analizirati utjecaj Direktive 2019/1152 na zakonodavni okvir kojim se uređuje pravni položaj radnika zaposlenih u nestandardnim oblicima rada te njezin utjecaj na uvjete rada te kategorije radnika u RH.
 

Sažetak:
Posljednjih godina pod utjecajem tehnoloških promjena i potreba za fleksibilnošću na tržištu rada razvijaju se novi nestandardni oblici zapošljavanja i rada za koje se u stručnom i javnom diskursu koristi različita terminologija i pojmovi, a kojima je zajedničko da podrazumijevaju nesigurne i fleksibilne oblike rada. Radno pravna zaštita temeljena na standardnim oblicima rada nije u dovoljnoj mjeri prilagođena specifičnostima radnog odnosa radnika sa atipičnim ugovorima o radu uslijed čega je ta kategorija radnika izložena prekarnim uvjetima rada.

Summary:
In recent years, under the influence of technological development and need for flexibility in the labor market, new non-standard forms of employment have been developed, using different terminology in professional and public discourse which have in common precarious and flexible forms of work. Labor remedies based on standard forms of work are not sufficiently adapted to the specifics of the employment of workers with atypical employment contracts which causes this category of workers to be exposed to precarious working conditions.

Ključne riječi: atipični oblici rada, nestandardni radni odnos, Direktiva (EU) 2019/1152

Marina Kasunić Peris, univ. spec. eu. studija

RADNO PRAVO 9/2019

UDK: 331.102.1

Alan Vajda, mag. iur.

Uvjeti boravka i rada visokokvalificiranih državljana trećih država u Republici Hrvatskoj

Navedenim tekstom prikazujemo uvjete boravka i rada visokokvalificiranih državljana trećih država u Republici Hrvatskoj što je propisano odredbama Zakona o strancima (Narodne novine, br. 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18), Pravilnika o boravku i radu visokokvalificiranih državljana trećih država u Republici Hrvatskoj - nositelja »EU plave karte«  (Narodne novine, br. 120/12, 81/13 i 38/15) i Direktive Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. godine o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage; (SL L 155, 18. 6. 2009).

Sažetak:
Zakonom o strancima (Narodne novine, br. 130/11, 74/13, 69/17 i 46/18) kao temeljnim propisom koji regulira boravak i rad stranih državljana u Republici Hrvatskoj propisani su uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada državljana trećih zemalja, odnosno državljana država članica Europskoga gospodarskog prostora i članova njihovih obitelji u Republici Hrvatskoj, što obuhvaća i uvjete boravka i rada visokokvalificiranih državljana trećih država u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The Act on Foreigners (Official Gazette, No. 130/11, 74/13, 69/17, 46/18), as the basic regulation governing the residence and work of foreign citizens in the Republic of Croatia, stipulates the conditions of entry, movement, residence and work of citizens of third-countries and/or citizens of Member States of the European Economic Area and their families in the Republic of Croatia, which includes the conditions of residence and work of highly qualified third-country citizens in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: boravak i rad, stranci, EU plava karta

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2019

UDK: 331.556.4 (497.5)