Stanka za vrijeme radnoga dana

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Posebnosti pravnog položaja radnika koji je dobio otkaz za koji je utvrđeno da je nedopušten, a nije tražio vraćanje na posao

U članku se analiziraju situacije iz sudske prakse do kojih može doći povodom presuda donesenih zbog otkaza radniku, a za koji otkaz se u sudskom postupku utvrdilo da je nedopušten, uz pretpostavku da radnik ne traži vraćanje na posao.

Sažetak:

Prema čl. 124. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19) ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. Dakle, radnik koji je dobio nedopušteni otkaz ugovora o radu ima pravo tražiti vraćanje na posao. Iznimka je otkaz koji je dan zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Naime, kod te vrste otkaza radnik može tražiti samo sudski raskid ugovora o radu, ne i vraćanje na posao.

Summary:

Pursuant to Art. 124, paragraph 1 of the Labor Act (Official Gazette no. 93/14, 127/17, 98/19), if the court finds that the dismissal of the employer is not allowed and that the employment has not been terminated, it will order the return of the employee to work. Thus, a employee who has received an unauthorized termination of an employment contract has the right to return to work. The exception is the dismissal given due to dissatisfaction on the probationary period: with this type of dismissal, the employee can only request a court termination of the employment contract, not a return to work.

Ključne riječi: sudski raskid, nedopuštenost otkaza, vraćanje radnika na posao

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.101.3

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Poslodavci kao naredbodavci i kontrolori obveze nošenja maski

Pravo poslodavca na normativnu aktivnost prema svim radnicima i drugim osobama prema kojim vrši ulogu poslodavca, uz dodatnu ovlast da kontrolira generalno i pojedinačno uvedenu obavezu nošenja maske za lice u uvjetima zdravstvene krize uzrokovane epidemijom zarazne bolesti COVID-19, može u praksi imati vrlo ozbiljne implikacije.

Sažetak:

Temeljne obveze i prava iz radnog odnosa poslodavca i radnika obvezuju i ovlašćuju na odgovarajuće djelovanje s ciljem obavljanja posla na način koji ne ugrožava radnikovo zdravlje, ali upute što ih poslodavac daje radniku u skladu s naravi i vrstom rada, ne uključuju i normiranje obveza poput nošenja zaštitne maske ili maske za lice.

Recentnom Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske poslodavcima je dana ovlast da drugim osobama (primarno radnicima) u odnosu na koje obavljaju funkciju poslodavca, uvedu obvezu korištenja maski što prekrivaju usta i nos, uz dodatno propisane slučajeva kada je precizirano odlukom tijela javne vlasti da radnici moraju nositi maske.

U ovom radu autor ukazuje na problematičnost disperziranja normativne aktivnosti na tijela i pojedince koji ne ulaze u krug subjekata javne vlasti, dubioznost provedbe kontrole novouvedene obveze i ne postojanje propisanog okvira te sustava sankcioniranja „protupravnog“ ponašanja.

Zaključno se utvrđuje da eventualno kršenje obveze nošenja zaštitne maske ili maske za lice ne smije rezultirati dopuštenim izvanrednim otkazom ugovora o radu zbog teškog kršenja obveze iz radnog odnosa.

Summary:

The basic obligations and employment rights of the employer and the employee oblige and authorize appropriate action in order to perform the work in a way that doesn’t endanger the employee's health, but instructions given by the employer to the employee in accordance with the nature and type of work don’t include standardization of obligation such as protective masks or face masks.

The recent Decision of the Civil Protection Headquarters of the Republic of Croatia gave employers the authority to introduce the obligation to use mouth and nose masks to other persons (primarily workers) in relation to whom they perform the function of employer, additionally with generally issued cases when it’s specified by public authorities to wear masks.

In this paper, the author points out the problematic nature of dispersing normative activity on bodies and individuals who do not enter the circle of public authorities, the dubiousness of the control of the newly introduced obligation and the lack of a prescribed framework and system of sanctioning “illegal” behavior.

In conclusion, possible breach of the obligation to wear a protective mask or face mask mustn’t result in an extraordinary dismissal of employment contract due to a serious breach of the obligation arising from the occupational relationship.

Ključne riječi: zaštitne maske, poslodavac, normativna funkcija, obveza, izvanredni otkaz

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.101.3

Snježana Baloković, dipl. iur.

Ocjenjivanje državnih službenika kao temelj za napredovanje

Autorica u članku obrađuje sustav ocjenjivanja u državnoj službi, kao temelja za napredovanje.

Sažetak:

Cjelovit radnopravni status državnih službenika uređen je posebnim propisom, Zakonom o državnim službenicima, s ciljem da se napravi distinkcija u odnosu na ostale zaposlene osobe (radnike u privatnom sektoru i službenike u javnoj upravi i javnim poduzećima). Posebnim zakonom, ali i podzakonskim propisima temeljenim na istome, prilično su detaljno uređena prava i obveze državnih službenika, uvjeti za prijam u državnu službu, napredovanje, ocjenjivanje i nagrađivanje, povrede službene dužnosti i sankcije za propisane povrede službene dužnosti. Na sva preostala pitanja koja se tiču radnopravnog statusa primjenjuju se odredbe općeg propisa, tj. Zakona o radu. Također i Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike uređuje određena prava, koja je potrebno akceptirati u odnosu između državnog službenika, kao zaposlenika i države, kao poslodavca. S obzirom na široko normirano područje posebnim propisom i podzakonskim aktima, čini se da su državni službenici prilično zaštićeni zaposlenici. Međutim, u praksi se pojavljuju velike dvojbe oko toga jesu li državni službenici previše zaštićeni posebnim propisima, ili su s druge strane previše izloženi utjecaju politike i time u dodatnom riziku.  

Summary:

The subject of paper is an analysis of the grading system in the civil service, as a basis for advancement. Namely, the full legal status of civil servants is regulated by a special regulation, the Law on Civil Servants, with the aim of making a distinction with respect to other employed persons (workers in the private sector and officials in public administration and public companies). The special law, as well as the by-laws based on that law, regulate in detail the rights and obligations of civil servants, the conditions for admission to civil service, promotion, evaluation and remuneration, violations of official duty and sanctions for prescribed violations of official duty. All other issues related to labor status are subject to the provisions of a general regulation, which is the Labor Law. The Collective Agreement for Civil Servants and State Employees also regulates certain rights, which must be accepted in the relationship between a civil servant, as an employee and the state, as an employer. Given the broadly normed area by special regulation and bylaws, civil servants appear to be fairly protected employees. However, in practice there are considerable doubts as to whether civil servants are over-protected by special regulations or, on the other side, are too exposed to the political influence and thus at additional risk.

Ključne riječi: državna/javna služba, državni službenici, radno-pravni status u državnoj službi, ocjenjivanje, napredovanje, nagrađivanje, Zakon o državnim službenicima 

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 35.07 (094)

Romina Jovančević, mag. iur.

Opći akti visokog učilišta

U radu se analizira donošenje općih akata visokog učilišta sukladno Ustavom zajamčenoj autonomiji visokih učilišta. Također pobliže se analizira samostalnost visokih učilišta u donošenju općih akata kroz metodu komparacije sustava vodećih hrvatskih sveučilišta. Naposlijetku, propituje se uloga Visokog upravnog suda kao tijela koje kontrolira zakonitost akata koje je donijelo visoko učilište kao pravna osoba s javnim ovlastima.

Sažetak:
Sustav visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj od potpisivanja Bolonjske deklaracije iz godine u godinu doživljava promjene. Visoka učilišta dužna su udovoljiti sve višim standardima stoga su u svakodnevnom radu dužna osmišljavati i provoditi unaprjeđenja znanstveno-istraživačkih, nastavnih i poslovnih procesa. Donošenjem Zakona o upravnim sporovima 2010. godine, povećana je kontrola nad dijelom poslovanja vezanim uz donošenje općih akata među kojima je do tada često prevladavala „siva zona“.

Summary:
The system of higher education in the Republic of Croatia has been changing from year to year since the signing of the Bologna Declaration. Higher education institutions are obliged to meet ever higher standards, so in their daily work they are obliged to design and implement improvements in scientific research, teaching and business processes. With the adoption of the Act on Administrative Disputes in 2010, the control over the part of business related to the adoption of general acts was increased, among which the "gray zone" had often prevailed until then.

Ključne riječi: autonomija visokih učilišta, opći akt, fakultet, sveučilište, ocjena zakonitosti općih akata visokih učilišta

Romina Jovančević, mag. iur.

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 35.07 (094)

mr. Bruno Štajner, dipl. ing. sig.

Pravilnik zaštite na radu za mjesta rada

U ovom stručnom radu autor prikazuje Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada, u prvom redu s aspekta njegove provedbe. Posebno ističe da se ovim Pravilnikom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva Vijeća 89/654/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za mjesto rada. 

Sažetak:
U Narodnim novinama broj 105/20. objavljen je Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada koji je usklađen s Direktivom Vijeća 89/654/EEZ. Pravilnik uz ostalo sadrži i tehničke podatke vezane za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu, preuzeto iz drugih Zakona, pravilnika i normi, a koji se u RH primjenjuju kao posebna pravila zaštite na radu. Radi potpunijeg izlaganja sadržaja Pravilnika, autor je dijelove teksta dopunio podacima iz normi i drugih propisa koji su samo djelomično uključeni u tekst Pravilnika.

Summary:
In the Official Gazette No. 105/20. the Ordinance on safety at work for workplaces was published, which is harmonized with Council Directive 89/654/EEC. Among other things, the Ordinance contains technical data related to safety and health protection at work, taken from other laws, ordinances and norms, which are applied in the Republic of Croatia as special rules for occupational safety. In order to more fully present the content of the Ordinance, the author supplemented parts of the text with data from norms and other regulations that are only partially included in the text of the Ordinance.

Ključne riječi: provedba zaštite na radu, Pravilnik o zaštiti na radu za mjesta rada

mr. Bruno Štajner, dipl. ing. sig.

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.442

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.; mr. sc. Ivan Tironi, dipl. iur.

O vrednovanju rada sudaca u Republici Hrvatskoj

U nastavku ovog rada autori iznose kritička promišljanja o novim okvirnim mjerililma i novoj metodologiji vezanoj uz vrednovanje rada sudaca u Republici Hrvatskoj, uz opću analizu sustava ocjenjivanja sudaca, kako u RH, tako i u određenim poredbenim pravnim sustavima.

Sažetak:

Postojeće (nepovoljno) stanje u pravosuđu nije od jučer i ima mnogo uzročnika. Čak štoviše, vrijeme u kojem jesmo, a pogotovo ono koje nadolazi, će pitanja i probleme u tom pravcu sve više potencirati. Stoga ako postoji pitanje povodom koga će se uvijek imati što raspravljati i koje će se čak nametati kao izvor pravnih i političkih dilema, onda je to svakako sudačka (pre)opterećenost odnosno okvirna mjerila za rad sudaca kao i metodologija ocijene sudaca. Polazeći od pretpostavke da je kvalitet sudske vlasti, kao cjeline, u korelaciji s kvalitetom rada svakog pojedinog suca, nužno se postavlja pitanje načina, procedura i mjerila za vrednovanje rada sudaca određenih sudova. Kritička zapažanja temelje se na znanjima i iskustvu stečenim u praksi primjene (i ranije) važećega zakonodavstva što je svakako bitan čimbenik procjene unaprijeđenosti, ali i stupnja optimizacije postojećih rješenja. Stoga prihvaćanje ili odbacivanje nove de lege lata paradigme nije stvar političke ocijene, nego je stvar odabrane metodološke procjene pružaju li nova mjerila pouzdanu i kvalitetnu osnovu za ocjenjivanje stručnosti i savjesnosti sudačkog rada.

Summary:

The current (unfavorable) situation in the judiciary is not from yesterday and it has many causes. Moreover, the time we are in, and especially the time that is coming, will intensify the issues and problems in this direction. Therefore, if there is a question about who will always have something to discuss and that will even be imposed as a source of legal and political dilemmas, then it is certainly a judge's (over) workload, or a framework benchmark for the work of judges, as well as a methodology for evaluating judges. Assuming that the quality of the judiciary, as a whole, is correlated with the quality of work of each individual judge, it is necessary to question the ways, procedures and benchmarks for evaluating the work of judges of particular courts. The critical observations are based on the knowledge and experience gained in the practice of applying (and previously) applicable legislation, which is certainly an important factor in assessing improvement, but also in the degree of optimization of existing solutions. Therefore, adopting or rejecting a new de lege lata paradigm is not a matter of political evaluation, but rather a matter of methodological assessment of whether the new benchmarks provides a reliable and high-quality basis for assessing the expertise and conscientiousness of judicial work.

Ključne riječi: okvirna mjerila, metodologija, stručnost i savjesnost, suci

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur., Katedra za građansko postupovno pravo, Sveučilišta u Rijeci, Pravni fakultet

mr. sc. Ivan Tironi, dipl. iur., Sudac Županijskog suda u Splitu i predsjednik Sudačkog vijeća Županijskog suda u Splitu

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.5: 616.98

Predrag Bejaković, dipl. oec.

Iskustva odabranih zemalja u provođenju pripravništva i stažiranja

Nezaposlenost je bez sumnje veliki društveni i osobni problem, pogotovo ako pogađa mlade osobe i ako postaje dugotrajna, tako da se na posao čeka više od godinu dana. Tijekom gospodarske krize dugotrajna nezaposlenost mladih povećala se za trećinu.

Sažetak:

Nezaposlenost mladih rastući je problem s dugotrajnim nepovoljnim posljedicama za pojedince, zajednice, gospodarstva i društva. Međunarodna organizacija rada procjenjuje kako se može očekivati ponovni porast nezaposlenosti mladih te je stoga potrebno poduzeti sveobuhvatne preventivne mjere. Samo dvije članice EU - Njemačka i Austrija te Norveška i Island imaju razmjerno niske stope nezaposlenosti mladih. Poslodavci se širom svijeta žale kako mlade osobe ne raspolažu sposobnostima, znanjima, stručnosti i posebice radnim iskustvom koje im trebaju. Upravo stoga je bitna uloga promocije i financiranja programa naukovanja i stažiranja neovisno o tome je li se njima cilj olakšavanje ulaska na tržište rada svim mladim osobama ili je u pitanju specifično ciljanje posebnih odnosno ranjivih skupina mladih u svrhu podizanja njihove razine vještina i kompetencija za potrebe olakšanog pronalaska zaposlenja. Prilog je posvećen iskustvima odabranih zemalja u provođenju pripravništva i stažiranja.

Summary:

Youth unemployment is a growing problem with long-lasting adverse consequences for individuals, communities, economies and societies. The International Labour Organization estimates that a rise in youth unemployment can be expected, and therefore comprehensive preventative measures should be taken. Only two EU Member States - Germany and Austria - as well as Norway and Iceland have relatively low youth unemployment rates. Employers around the world complain that young people do not have the skills, knowledge, expertise and especially work experience they need. That is why the promotion and funding of apprenticeship and internship programmes are important. These programmes aim at facilitating the entry into the labour market of all young people, or specifically targeting specific vulnerable groups of young people in order to raise their skills and competences and facilitate in obtaining employment. The article is dedicated to the experiences of selected countries in providing apprenticeships and internships.

Ključne riječi: tržište rada, nezaposlenost mladih, pripravništvo, stažiranje, EU

Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 10/2020

UDK: 331.5: 616.98