Časopis Radno PRAVO - Broj: 11/20 (Studeni 2020.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Uklanjanje nasilja i uznemiravanja iz svijeta rada

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Neželjena ponašanja na radu i u svijetu rada, poput uznemiravanja i nasilja prema radnicima, zahtijevaju bezrezervnu aktivnost zakonodavca, na podlozi konvencijskog prava, uz nedvosmislene zahtjeve glede pružanja zaštite povrijeđenom pravu na dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od neprihvatljivih postupaka bilo koje osobe s kojom radnik dolazi u doticaj prilikom obavljanja poslova radnog mjesta na kojemu je zaposlen.

Sažetak:

Uznemiravanje kao dio posebnog, ali ipak sporednog radnog zakonodavstva, a nasilje potpuno, sve donedavno bili su posve izvan fokusa radnog prava. Novo usvojeni međunarodni instrumenti u vidu specijalizirane konvencije i prateće preporuke Međunarodne organizacije rada, stubokom su promijenili stav, odnos i shvaćanje problema uznemiravanja i nasilja u svijetu rada.

Zaštita dostojanstva radnika, kao jednog od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa, ubuduće će uključivati sprječavanje svakog pojavnog oblika nasilja i uznemiravanja na radu, do razine eliminacije navedenih negativnih pojava iz svijeta rada.

Autor u ovom radu detaljno prikazuje ključne odrednice koncepta odstranjivanja nasilja i uznemiravanja iz radnih odnosa, kao neprihvatljivih i nepoželjnih ponašanja, budućih determinanti pravnog okvira zaštite radnika i radničkih prava skopčanih sa dostojanstvom na radu, obvezama poslodavca u procesu eliminacije opisanih društveno i individualno neželjenih ponašanja te nastojanjima javne vlasti da odgovarajućim, a prikladnim normativnim i drugim aktivnostima pridonese naporima subjekata svijeta rada.

U zaključku se upozorava na potrebu odvojenog definiranja, de lege ferenda, pojmova nasilja i uznemiravanja u duhu hrvatskog jezika i standarda hrvatskog radnog prava i prakse, postojanje obveze normiranja prava na prekid rada zbog nasilja i uznemiravanja na radnom mjestu te djelovanje javne vlasti kroz kampanje, politike, inicijative i druge načine na razvoj društvene svijesti o ozbiljnosti problema.

Summary:

Harassment as part of separate, yet secondary labor legislation, and violence altogether, until recently were totally out of the focus of labor law. The newly adopted international instruments in the form of a specialized convention and the accompanying recommendation from International Labor Organization have radically changed the attitude and understanding of the problems of harassment and violence in the world of work.

Protection of workers dignity, as one of the fundamental worker’s rights on work, in the future will include the prevention of all forms of violence and harassment, to the level of elimination of these negative phenomena.

In this paper, the author presents the key determinants of the concept of removing violence and harassment from world of work, as unacceptable and unwanted demeanors, future determinants of the legal framework for protection of workers and workers' rights linked to dignity at work, employer obligations in the process of eliminating the efforts of public authorities to contribute to the efforts of the subjects of the world of work by appropriate normative and other activities.

For the conclusion, author points toward the need for separate definition, de lege ferenda, of the concepts of violence and harassment in the spirit of the Croatian language and standards of Croatian labor law and practice, the existence of the obligation to standardize the right to stop work due to violence and harassment in the workplace,  and the action of public authorities through campaigns, policies, initiatives and other ways to develop social awareness of the seriousness of the problem.

Ključne riječi: dostojanstvo, nasilje, uznemiravanje, zlostavljanje na radu, pravo na prekid rada

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 364.271-057.1

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 11/20 - ostali članci

Vatroslav Subotić, dipl. iur.

Uređenje minimalne plaće u Republici Hrvatskoj

O opravdanosti postojanja minimalne plaće u ekonomskoj teoriji raspravlja se preko 100 godina. U ovome radu izložit će se pozitivni i negativni učinci minimalne plaće na tržište rada te predstaviti međunarodni izvori koji uređuju navedeni institut. Prikazat će se razvoj uređenja minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na postojeći zakonodavni okvir. Također, opisat će se utjecaj minimalne plaće na druge institute radnoga i socijalnoga prava.

Sažetak:

Zakonski uređena minimalna plaća snažno je oruđe kojim država može otkloniti nepravilnosti na tržištu rada. Određivanjem minimalne plaće na određenoj visini osigurava se pravična plaća koja radnicima i članovima njihovih obitelji osigurava dostojan život. Nesumnjivo, minimalna plaća dobra je dopuna mjerama socijalne politike, ali ni u jednome trenutku ne može preuzeti glavnu mjeru socijalne zaštite stanovništva. Ni na međunarodnoj razini nije dovedena u pitanje opravdanost postojanja minimalne plaće kao korektivnoga instrumenta na tržištu rada. Ujedinjeni narodi, Međunarodna organizacija rada i Vijeće Europe ističu ulogu minimalne plaće u smanjenju nejednakosti i omogućavanju dostojnoga životnog standarda.

Summary: 
The statutory minimum wage is a powerful tool by which the state can eliminate irregularities in the labour market. Setting a minimum wage at a certain level ensures a fair wage that provides a decent life for workers and members of their families. Undoubtedly, the minimum wage is a good complement to social policy measures, but can never take over the main measure of social protection of the population. At the international level, the justification of the existence of a minimum wage as a corrective instrument in the labour market has not been questioned either. The United Nations, the International Labour Organization and the Council of Europe emphasize the role of the minimum wage in reducing inequality and enabling a decent standard of living.

Ključne riječi: minimalna plaća, dostojni životni standard, Zakon o minimalnoj plaći

Vatroslav Subotić, dipl. iur.

Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 331.2 (497.5)

Tanja Paun, mag. iur.

Prekovremeni rad - pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja

U članku se obrađuje materija vezana uz obračun prekovremenog rada u kontekstu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prosinca 2019. godine. Nakon uvoda u temu vezano uz tužbe radnika glede dodataka na plaću za vrijeme prekovremenog rada, daje se pregled odredaba Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, izlaže o reviziji i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te iznosi dopuna Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja vezana uz obračun prekovremenog rada.

Sažetak:

Radnici u sustavu zdravstva podigli su mnogobrojne tužbe radi obračuna prekovremenog rada, odnosno radi obračuna dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, koji su uređeni Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te u pojedinim slučajevima i uvećanje s osnove znanstvenog stupnja magistra znanosti odnosno doktora znanosti, koje je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je pravno shvaćanje sukladno kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

Nastavno, sklopljen je Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 56/20), koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, a kojim je, pored postojećih odredaba, dodana odredba da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti koje je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama.

Summary:

Workers in the health system have filed numerous lawsuits for the calculation of overtime work - for the calculation of attribution to their wages for special working conditions and exceptional responsibility for human life and health, which are regulated by the Collective Agreement for Health and Health Insurance, and in some cases attribution to their wages for scientific degree, which is regulated by the Basic Collective Agreement for Civil Servants and Employees in Public Services.

The Supreme Court of the Republic of Croatia has issued a legal understanding according to which health care workers, during the validity of the Collective Agreement for Health Care and Health Insurance (Official Gazette 143/13 and 96/15), who are entitled to the right to a salary increase for special working conditions and the right to a salary increase for exceptional responsibility for human life and health, are entitled to these increases (cumulatively) and for hours worked in overtime.

Furthermore, Annex III to the Collective Agreement for Health and Health Insurance (Official Gazette 56/20) has been concluded, which applies from 1 April 2020, and which, in addition to the existing provisions, adds a provision that for each hour worked in overtime work, a worker has right to a percentage of the basic salary based on special working conditions, exceptional responsibility for human life and health, and scientific degree.

Ključne riječi: prekovremeni rad, Kolektivni ugovor, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, revizija, dodatak za posebne uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi

Tanja Paun, mag. iur.
pravna savjetnica, Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 331.313.6: 349.2

 

dr.sc. Ivana Krišto, dipl.ing.; Ana Šijaković, sveuč.spec.oec., dipl.ing.sig.; Cvetan Kovač, bacc.ing.sec., bacc.ing.traff.

Odgovornost ovlaštene osobe i njezinog stručnjaka zaštite na radu

U radu se analizira odgovornost ovlaštene osobe i njezinog stručnjaka zaštite na radu za štetu koju su uzrokovali svojim radom. S obzirom da ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu između poslodavca i ovlaštene osobe, ne oslobađa poslodavca zakonske odgovornosti, postavlja se pitanje je li ovlaštena osoba i njezin stručnjak zaštite na radu snose bilo kakvu odgovornost temeljem takvog poslovnog odnosa.

Sažetak:
Poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu, neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova.
Iako je Zakon o zaštiti na radu (N.N. 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18., u daljnjem tekstu ZZR) svojim odredbama poslodavcima nametnuo obvezu sklapanja ugovora o radu sa stručnjacima zaštite na radu, u članku 20. stavak 5. ipak je ostavio otvorenu mogućnost ugovaranja poslova zaštite na radu s ovlaštenim osobama u slučajevima kad zbog objektivnih i opravdanih razloga poslodavci ne mogu sami obavljati poslove zaštite na radu odnosno ne mogu sklopiti ugovor o radu sa stručnjakom zaštite na radu. Dakle, ugovaranje obavljanja poslova zaštite na radu između poslodavca i ovlaštene osobe, ne oslobađa poslodavca zakonske odgovornosti, pa se postavlja opravdano pitanje da li ovlaštena osoba i njezin stručnjak zaštite na radu snose bilo kakvu odgovornost temeljem takvog poslovnog odnosa.
Ovlaštena osoba odgovara kako za štetu koju je uzrokovala svojim radom, tako i za štetu koju je uzrokovao njezin stručnjak zaštite na radu. Štetu od ovlaštene osobe mogu potraživati poslodavac i radnik.
Za štetu poslodavcu i radniku, koju pretrpe zbog postupanja ovlaštene osobe odnosno njezinog stručnjaka za zaštitu na radu koje je bilo protivno s odredbama ZZR i drugih relevantnih propisa, dakle za izvanugovornu odgovornost za štetu, ovlaštena osoba odgovara prema kriteriju krivnje primjenom odredbi čl. 26. st. 2. ZZR. Na tako utvrđenu odgovornost primjenjuju se opći propisi obveznoga prava, dakle odredbe Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO).

Summary:

The employer is responsible for the organization and implementation of occupational health and safety, regardless of whether he has employed one or more occupational health and safety experts for this purpose or has contracted the performance of occupational safety work with a person authorized to perform these tasks. Although the Occupational Health and Safety Act (Official Gazette, No. 71/14, 118/14, 94/18, 96/18) imposed an obligation on employers to conclude employment contracts with occupational health and safety experts, article 20 paragraph 5, however, left open the possibility of contracting occupational safety work with authorized persons in cases when, for objective and justified reasons, employers cannot perform occupational heath and safety work themselves or cannot conclude an employment contract with an occupational health and safety expert. Thus, the contracting of occupational health and safety work between the employer and the authorized person does not release the employer from legal liability, so a legitimate question arises whether the authorized person and his occupational health and safety expert bear any liability based on such a business relationship.

Ključne riječi: stručnjak zaštite na radu, šteta, odgovornost za štetu

dr.sc. Ivana Krišto, dipl.ing.; Ana Šijaković, sveuč.spec.oec., dipl.ing.sig.; Cvetan Kovač, bacc.ing.sec., bacc.ing.traff.

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 333.323: 62

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Skraćeno radno vrijeme u EU

Mnoge europske države, naročito sad u vrijeme pandemije korona virusa, uvode mjeru skraćivanja radnog vremena kako bi se spriječio gubitak radnih mjesta. U nastavku donosimo poredbeni prikaz uvođenja mjere skraćivanja radnog vremena po određenim državama članicama EU.

Sažetak: 
Gospodarsko srozavanje potaknuto korona pandemijom dovelo je i dovodi u opasnost mnoga radna mjesta. Kao jedna od mjera kojom se bori za očuvanje radnih mjesta, umjesto masovnog otpuštanja, skraćeni je rad odnosno skraćeno radno vrijeme (njem. kurzarbeit). Taj politički instrument raširen na europskim tržištima rada podrazumijeva program koji aktiviraju poduzeća suočena s gospodarskom krizom. U praksi se uobičajeno provodi na dva načina: a) smanjuje se satnica zaposlenicima; b) šalje ih se na neplaćeni odmor. U protivnom, bez provođenja tih mjera, mnogi zaposlenici bili bi suočeni s gubitkom radnih mjesta. 

Summary:
The economic downturn provoked by the coronavirus has jeopardized many jobs. One of the measures used to fight for the preservation of jobs, instead of many dismissal, is part-time work (German: kurzarbeit). This political instrument, widespread in European labor markets, involves a program that activates companies facing an economic crisis. In practice, it is usually carried out in two ways: a) the hourly rate for employees is reduced; b) they are sent on unpaid leave. Otherwise, without the implementation of these measures, many employees would lose their jobs.

Ključne riječi: skraćeno radno vrijeme, stopa nezaposlenosti, naknade

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.
Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 331.312.82 (4)

 

Željko Verunica, dipl. iur.

Važnost ulaganja u ljudske resurse

Autor u radu ističe važnost, potrebu i prednosti ulaganja u razvoj ljudskih resursa kao ključne karike potrebne za poslovni uspjeh nekog poduzeća. Između ostalih, investiranje u ljudski kapital povećat će zadovoljstvo radnika, smanjit će njihovu fluktuaciju i odlazak konkurenciji, osigurat će kvalitetniju selekciju budućih radnika, te općenito povećati komunikaciju, opću kulturu i etičnost unutar poduzeća. U drugom dijelu rada, autor analizira upravljanje ljudskim resursima u kontekstu pandemije COVID-19 bolesti, uz poseban osvrt na rad na daljinu (tzv. teleworking).

Sažetak:

Ljudski kapital predstavlja nematerijalnu imovinu koja može povećati, odnosno podržati produktivnost, inovativnost i zapošljivost. Nastaje kroz različite utjecaje i izvore, uključujući organiziranu aktivnost učenja u obliku obrazovanja i osposobljavanja. Osim navedenog, poslovnim subjektima krucijalno je imati kadar koji je sposoban prepoznati i uvažiti nečije kompetencije, vještine, iskustva, sposobnosti, pa čak i karakterne osobine. Znanja, vještine, i druge karakteristike potrebno je znati uvažiti na različite načine, ovisno o pojedincu i kontekstu upotrebe.

Summary:

Human capital is an intangible asset that can increase or support productivity, innovation and employability. It arises through a variety of sources, including organized learning activity in the form of education and training. In addition to the above, it is crucial for business entities to have employees that are able to recognize and respect someone's competencies, skills, experiences, abilities, and even character traits. Knowledge, skills, and other characteristics need to be able to be appreciated in different ways, depending on the individual and the context.

Ključne riječi: ljudski resursi, upravljanje, obrazovanje radnika, rad na daljinu

Željko Verunica, dipl. iur.

RADNO PRAVO 11/2020

UDK: 005.96

Alan Vajda, mag. iur.

Objavljen javni poziv za jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za popularizaciju STEM područja

Navedenim stručnim tekstom daje se prikaz javnog poziva za podnošenje prijava za sufinanciranje projekata organizacija civilnoga društva za jačanje kapaciteta organizacija civilnoga društva za popularizaciju STEM-a putem Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali za razdoblje 2014.-2020. koji je objavio Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

Sažetak:

U Republici Hrvatskoj, kao i u drugim državama članicama Europske unije, duže vremensko razdoblje prisutno je slabljenje interesa opće populacije, posebice djece i mladih, za znanost, time da su prema zadnjim dostupnim rezultatima OECD-ovog istraživanja PISA za 2018. godinu, hrvatski učenici ostvarili  ispodprosječne rezultate u sva tri područja (čitalačko, matematičko, prirodoslovno). Stoga se jedan od ciljeva Europske unije sastoji u jačanju vlastitih znanstvenih i tehnoloških temelja, te putem prioriteta Strategije „Europa 2020“u omogućavanju pametnog rasta razvijanjem gospodarstva temeljenog na znanju i inovacijama. Nadalje, na državnoj razini utvrđen je neadekvatan pristup znanstvenoj pismenosti, nedovoljna raširenost znanstvenog načina mišljenja u prosuđivanju i rješavanju problema pojedinca i društva te nedovoljna komunikacija znanstvene kulture kao kompleksa znanja i društvenih vrijednosti koji promiču znanost.

Summary:

In the Republic of Croatia, as well as in other EU Member States, there has been a weakening of the general population's interest, especially children and youth, in science for a long time, with Croatian students achieving below-average results according to the latest available results from OECD´s PISA survey for 2018 in all three areas (reading, math, science). Therefore, one of the goals of the European Union is to strengthen its own scientific and technological foundations, and through the priorities of the Europe 2020 Strategy in enabling smart growth by developing an economy based on knowledge and innovation. Furthermore, at the state level, inadequate access to scientific literacy, insufficient prevalence of scientific way of thinking in judging and solving problems of individuals and society and insufficient communication of scientific culture as a complex of knowledge and social values that promote science.

Ključne riječi: javni poziv, STEM područje, Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali za razdoblje 2014.-2020.

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 11/2020

UDK:  330.322: 62