Provođenje postupka izbora radničkog vijeća putem informacijsko-komunikacijske tehnologije

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Novi način dostave podataka o utemeljenom radničkom vijeću

U članku se iznosi pregled i analiziraju izmjene do kojih je došlo stupanjem na snagu posljednjih Izmjena i dopuna Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća (N.N. 138/20) u pogledu dostave podataka o utemeljenim radničkim vijećima elektroničkim putem, posredstvom Aplikacije „Radnička vijeća“. Također se, korak po korak, objašnjava postupak registracije, prijave i rad u Aplikaciji.

Sažetak:
Izmjenama i dopunama Pravilnika o postupku izbora radničkog vijeća (N.N. 138/20), između ostalog, promijenjen je način dostave podataka o utemeljenom radničkom vijeću tako da se isti podaci sada dostavljaju elektroničkim putem, i to posredstvom Aplikacije „Radnička vijeća“ kojoj je moguće pristupiti putem web stranice Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Svrha je navedene Aplikacije omogućiti poslodavcima unos, ažuriranje i brisanje podataka o utemeljenom radničkom vijeću/vijećima.

Summary:
Amendments to the Ordinance on the procedure for electing workers' councils (Official Gazette, 138/20), among other things, changed the method of submitting data on the established workers' council so that the same data are now submitted electronically, via the "Workers' Councils" application, which can be accessed through the website of the Ministry of Labour, Pension System, Family and Social Policy. The purpose of this application is to enable employers to enter, update and erase data on the established workers' councils.

Ključne riječi: aplikacija Radnička vijeća, Pravilnik o postupku izbora radničkog vijeća

Hrvoje Orešić, mag. iur.
urednik „Radnog prava“

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 331.107

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Zlouporaba prava na bolovanje ne suzdržavanjem od radnji koje ne pridonose ozdravljenju radnika

Svako pravo podrazumijeva i stanovitu obvezu, od čega nije izuzeto ni pravo radnika na privremenu odsutnost s rada zbog bolesti ili druge okolnosti koja ga kroz određeno vrijeme formalnopravno, ali posljedično i uistinu, onemogućava da osobno izvršava preuzeti rad.

Sažetak:
Pravo na opravdanu odsutnost radnika s rada uslijed privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti može se zlorabiti na različite načine i s različitim posljedicama.
Autor u ovom radu case-study metodom prikazuje jedan karakterističan slučaj ne suzdržavanja radnika kojem je otvoreno bolovanje od radnji uobičajenih za njegovo zanimanje, a koje u danim okolnostima slučaja nikako nisu pridonosile oporavku s ciljem što kraćeg izbivanja s radnog mjesta i što ranijeg povratka na rad. Nezakonito korištenje prava na bolovanje dosegnulo je razinu istovremenog sklapanja ugovora o radu s drugim poslodavcem, bagateliziranje dugotrajnog bolovanja i podsmijeh prema radnim kolegama.
U zaključku se ukazuje na posljedicu protuzakonitog korištenja bolovanja u vidu izvanrednog otkaza ugovora o radu, obvezu radnika da se tijekom razdoblja izbivanja s rada zbog bolesti ili druge okolnosti koja radnika sprječava da uredno obavlja preuzeti rad on mora suzdržavati od svih radnji koje ne pridonose ozdravljenju, sve dok traje proces oporavka ili liječenja, kao i da nepoštivanje poslodavca u određenim okolnostima zlorabe bolovanja znači i nepoštovanje radnog kolektiva.

Summary:
The right to justified absence of workers from work due to sick leave can be abused in different ways and with different consequences.
Not every worker's action will be described as sick leave abuse. Employer's decision regarding termination of employment and subsequently judgement must accurately stipulate what worker’s action constitute abuse.
In this paper, the author uses a case-study method to show a characteristic case of non-restraint of worker who opened sick leave from activities common to his profession, which in the given circumstances of the case did not contribute to recovery with the aim of sick absence and return to work. The illegal use of the right to sick leave has reached the level of the simultaneous conclusion of an employment contract with another employer, the trivialization of long-term sick leave and mock of work colleagues.
For conclusion, author indicates the consequence of the illegal use of sick leave in the form of extraordinary termination of the employment contract, the obligation of the worker to refrain from all actions that do not contribute to recovery during the period of absence due to illness or other circumstances that prevent the worker from performing the work properly, as long as the recovery or treatment process lasts, and that disrespecting the employer in certain circumstances of sick leave abuse also means disrespecting the work collective.

Ključne riječi: privremena nesposobnost za rad, bolovanje, zlouporaba, putovanje automobilom, izvanredni otkaz

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 331.216

Vatroslav Subotić, dipl. iur.

Prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji

Najava uređenja minimalne plaće na razini Europske unije potaknula je brojne rasprave. Inicijativu je u srpnju 2019. godine predstavila Ursula von der Leyen, tada kandidatkinja za novu predsjednicu Europske komisije. Predstavljajući Političke smjernice za sljedeću Europsku komisiju za razdoblje od 2019. do 2024. godine , navela je kako će u prvih 100 dana mandata predložiti pravni instrument kojim će se svakome radniku u Europskoj uniji osigurati pravedna minimalna plaća. Nastavno na navedene smjernice, u pismu povjereniku za zapošljavanje i socijalna prava Nicolasu Schmitu naglasila je potrebu osiguranja isplativosti rada te dostojanstvenoga življenja. S tom namjerom povjerila mu je zadaću donošenja pravnoga instrumenta koji će osigurati pravednu minimalnu plaću putem kolektivnih ugovora ili pravnih odredaba, ovisno o nacionalnim tradicijama. Iako ideja o „europskoj minimalnoj plaći“ nije nova, svjedočimo prvome konkretnom pokušaju njezina uređenja. U ovome članku predstavit će se razlike u nacionalnim sustavima minimalne plaće, procedura koja je prethodila prijedlogu Direktive te osnovni sadržaj prijedloga, uz objašnjenje osnovnih odredaba Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjemu tekstu: UFEU) koje postavljaju značajna ograničenja za uvođenje zajedničkih pravila za plaće.

Sažetak:
Komisija je 28. listopada 2020. godine predstavila prijedlog Direktive o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji. Reguliranje instituta minimalne plaće među državama članicama Europske unije nije ujednačeno. U 21 državi članici minimalna plaća utvrđuje se zakonom, dok se u 6 država članica ona ugovara kolektivnim ugovorima. Nakon dvije faze savjetovanja socijalni partneri nisu postigli sporazum. Stoga je Komisija predstavila svoj prijedlog u kojem propisuje široku definiciju pojma radnika kako bi se i sve češćim nestandardnim oblicima rada osiguralo pravo na minimalnu plaću. Jedna od najvažnijih obveza jest donošenje akcijskog plana za promicanje kolektivnoga pregovaranja u svakoj državi članici u kojoj je kolektivnim ugovorima pokriveno manje od 70 % radnika. S obzirom da članak 153. stavak 5. UFEU propisuje da se mjere socijalne politike ne mogu odnositi na plaću, pitanje pravne osnove i načela supsidijarnosti osjetljivo je. 

Summary:
On 28 October 2020, the European Commission presented a Proposal for a Directive on adequate minimum wages in the European Union. The regulation of the institute of the minimum wage is not uniform among the member states of the European Union. In 21 Member States the minimum wage is set by law, while in 6 Member States it is agreed by collective agreements. After two phases of consultation, the social partners did not reach an agreement. The Commission has therefore presented its proposal, which lays down a broad definition of the concept of workers in order to ensure the right to a minimum wage, even with increasing non-standard forms of work. One of the most important obligations is to adopt an action plan to promote collective bargaining in each Member State where less than 70% of workers are covered by collective agreements. Given that Article 153 (5) TFEU provides that social policy measures cannot relate to wages, the question of the legal basis and the principle of subsidiarity remains sensitive.

Ključne riječi: minimalna plaća; Direktiva o primjerenim minimalnim plaćama; savjetovanje sa socijalnim partnerima

Vatroslav Subotić, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 349.232 (4)

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Konvencija MOR-a br. 144 (1976) o tripartitnim konzultacijama (međunarodni radni standardi) i socijalni dijalog u Republici Hrvatskoj

Na ratifikaciju Konvencije MOR-a br. 144 iz 1976. godine „čekalo“ se 43 godine. U pitanju je jedan od principa na kojima se temelji postavljanje i rad MOR-a od njezinog osnivanja 1919., upisanog u Ustav te organizacije. Socijalni dijalog socijalnih partnera (vlade, udruge poslodavaca i sindikata) su tripartitne konzultacije tih subjekata, bez kojih nema utvrđivanja, provedbe i zaštite međunarodnih radnih standarda. Na taj način kreiraju se u državi gospodarski, socijalni i drugi odnosi.

Sažetak:

Nakon 43 godine „došla“ je na „red“ ratifikacija Konvencije MOR-a (ILO, OIT) br. 144 (1976) o tripartitnim konzultacijama radi promicanja provedbe međunarodnih radnih standarda. Kada stupi na snagu (u skladu s odredbama članka 30. st. 3. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora „N.N.“ 28/96) ova Konvencija će naglašenije i izravnije, kao dio pravnog sustava države i po pravnoj snazi iznad zakona, utjecati na složene, zahtjevne odnose socijalnog dijaloga, a onda i socijalne pravde i vladavine prava. To zahtijeva veće obveze Vlade Republike Hrvatske i „tijela državne uprave nadležnog za poslove socijalnog dijaloga i tripartitnog savjetovanja“ ali i udruge poslodavaca i radničkih sindikata. U pitanju je jačanje procesa i odnosa u promicanju provedbe međunarodnih radnih standarda utvrđenih u već ratificiranim konvencijama MOR-a i u drugim vrelima univerzalnog (i drugog) karaktera o radnim standardima, kao ljudskim pravima (pravima čovjeka, prirodnim pravima).

Summary:

After 43 years, ratification of ILO Convention (ILO, OIT) no. 144 (1976) on tripartite consultation to promote the implementation of international labor standards has come into force. When this Convention enters into force (in accordance with the provisions of Article 30, paragraph 3 of the Law on the Conclusion and Enforcement of International Treaties “N.N.” 28/96), it will affect the complex, demanding relations of social dialogue, and then social justice and the rule of law, as a part of the state's legal system and beyond the law. This requires greater obligations on the part of the Government of the Republic of Croatia and the "state administration bodies responsible for social dialogue and tripartite counseling" but also for employers 'and workers' unions. It is about strengthening the processes and relationships in promoting the implementation of international labor standards set out in ILO conventions already ratified and in other sources of universal (and other) character on labor standards, such as human rights.

Ključne riječi: Konvencija, tripartitne konzultacije, međunarodni radni standardi, socijalni dijalog

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
sveučilišni profesor i znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 2/2021

UDK:  331.104

Marina Kasunić Peris, univ. spec. eu. studija

Promjene u organizaciji radnoga vremena u sektoru cestovnog prometa

S obzirom da se nova Uredba (EU) 2020/1054 primjenjuje izravno u državama članicama EU-a, od dana njezinog stupanja na snagu svi prijevoznici su dužni pridržavati se njezinih pravila. To će ujedno zahtijevati i odgovarajuću izmjenu odredbi o prekršajnim odredbama Zakona o radnom vremenu mobilnih radnika, te prilagodbu rada prijevoznika lakih vozila s obzirom da će biti dužni koristiti tahografe. U nastavku se donosi pregled odredbi koje donosi predmetna Uredba.

Sažetak:
Trogodišnja procedura usvajanja legislativnog paketa za cestovni prijevoz u okviru Paketa o mobilnosti za posljedicu bi trebala imati poboljšanje uvjeta rada vozača u cestovnom prometu, kroz bolju organizaciju radnoga vremena, bolju zaštitu materijalnih prava u slučaju upućivanja radnika na rad u inozemstvo te bolju zaštitu prijevoznika na Unutarnjem tržištu. Promjene koje donosi Uredba (EU) 2020/1054 omogućit će vozačima bolje korištenje razdoblja odmora i provođenje više vremena kod kuće, umjesto da odmor provode na cesti i spavajući u kabini, a prijevoznici će morati osigurati vozačima povratak kući u propisanim vremenskim razdobljima.

Summary:
The three-year procedure for the adoption of the legislative package for road transport under the Mobility Package should result in improved working conditions for road transport drivers, through better organization of working hours, better protection of material rights in case of sending workers abroad and better protection of carriers in the Internal market. The changes introduced by Regulation (EU) 2020/1054 will allow drivers to make better use of rest periods and opportunity to spend more time at home, instead of spending holidays on the road and sleeping in the cabin, while carriers will have to ensure drivers return home within prescribed time periods.

Ključne riječi: Uredba (EU) 2020/1054, prijevoznici, radno vrijeme

Marina Kasunić Peris, univ. spec. eu. studija

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 331.31: 656.1

Cvetan Kovač, bacc. ing. sec.; dr.sc. Ivana Krišto, dipl. ing; Ana Šijaković, sveuč. spec. oec., dipl. ing. sig.

Bolest COVID -19 kao profesionalna bolest

Incidencija bolesti povezanih s korona virusom u Hrvatskoj dio je svjetske epidemije COVID-19 koja uzrokuje teški akutni respiratorni sindrom (SARS – CoV-2). Prvi slučaj u Hrvatskoj prijavljen je 25. veljače 2020. godine, dok je prvi oporavak zabilježen 12. ožujka, a prva smrt od korona virusa 18. ožujka 2020. godine.
 

Sažetak:
Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13., 137/13. i 98/19.) definiraju se profesionalne bolesti kao bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. U skladu sa Zakonom o listi profesionalnih bolesti, profesionalnim bolestima smatraju se zarazne bolesti uzrokovane ekspozicijom na radu u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze. Novim Pravilnikom HZZO-a o izmjenama Pravilnika o pravima uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti predviđena je mogućnost ostvarivanja prava temeljem priznate profesionalne bolesti, ako se radi o zaraznoj bolesti, od datuma nastanka zarazne bolesti. To ne znači da će svi zaposleni osiguranici HZZO-a, koji su oboljeli od korona virusa, imati pravo na priznavanje profesionalne bolesti, odnosno na isplatu pune naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, već samo oni kod kojih je dokazana izravna i jedina posljedica izloženosti štetnostima na radnom mjestu.
U skladu s rečenim Pravilnikom priznavanje profesionalne bolesti u nadležnosti je Službe za medicinu rada Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, koja svaki pojedini slučaj vještači u skladu s pravilima struke ovisno o medicinskoj dokumentaciji i o profesionalnoj ekspoziciji.
Dijagnosticiranje profesionalnih bolesti je interdisciplinarni proces koji zahtjeva posebna znanja iz medicine i srodnih područja povezanih za zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu, stoga je obrada i postavljanje dijagnoze profesionalne bolesti u nadležnosti specijaliste medicine rada.
Dijagnosticiranje profesionalnih bolesti vezano je uz analizu štetnosti na radnom mjestu kojima je oboljeli radnik izložen te utvrđivanje neposredne opasnosti između štetnog čimbenika i nastanka bolesti. Priznavanje profesionalne bolesti u Republici Hrvatskoj regulirano je Zakonom o listi profesionalnih bolesti.
Utvrđivanje etiologije i dijagnosticiranje provodi se prema kriterijima suvremene medicine rada, što podrazumijeva utvrđivanje kliničke slike bolesti, štetnosti u radnom procesu, kao i neposredne povezanosti između štetnosti i nastanka bolesti.

Summary:

The Compulsory Health Insurance Act (OG 80/13, 137/13 and 98/19) defines occupational diseases as diseases caused by a longer direct impact of the work process and working conditions on certain jobs. In accordance with the Law on the List of Occupational Diseases, occupational diseases are considered to be contagious diseases caused by exposure at work in activities where an increased risk of infection has been proven. The new Croatian health insurance (CHI) Ordinance amending the Ordinance on the right conditions and manner of exercising rights from compulsory health insurance in case of occupational injuries and occupational diseases provides for the possibility of exercising rights based on a recognized occupational disease, if it is a contagious disease, from the date of contagious disease. This does not mean that all employed  insured persons who have contracted coronavirus will be entitled to recognition of an occupational disease and the payment of full salary compensation during temporary incapacity for work. Only those who can prove direct conection to the consequences of exposure and harmfulness in the workplace. In accordance with the said Ordinance, the recognition of an occupational disease is the responsibility of the Occupational Medicine Service of the Croatian Institute of Public Health, which examines each individual case in accordance with the rules of the profession depending on the medical documentation and occupational exposure. Diagnosis of occupational diseases is an interdisciplinary process that requires special knowledge of medicine and related areas related to health and safety at work, therefore the processing and diagnosis of occupational diseases is the responsibility of occupational medicine specialists. Diagnosis of occupational diseases is related to the analysis of harmfulness in the workplace to which the sick worker is exposed and the determination of the immediate danger between the harmful factor and the occurrence of the disease. Recognition of an occupational disease in the Republic of Croatia is regulated by the Occupational Diseases List Act. Determining the etiology and diagnosis is carried out according to the criteria of modern occupational medicine, which includes determining the clinical picture of the disease, harmfulness in the work process, as well as the direct relationship between harmfulness and disease. 

Ključne riječi: COVID-19, profesionalne bolesti, zarazne bolesti

Cvetan Kovač, bacc. ing. sec., 
dr.sc. Ivana Krišto, dipl. ing, 
Ana Šijaković, sveuč. spec. oec., dipl. ing. sig.

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 331.47: 578.828COVID

Romina Jovančević, mag. iur.

Osnivanje zaklade visokog učilišta

U ovom radu autorica analizira temeljne promjene uvedene novim pravnim okvirom te nadasve pojednostavljenje osnivanja zaklade na primjeru osnivanja zaklade sastavnice sveučilišta. Zajedno sa neprestanim promjenama u znanosti i visokom obrazovanju donošenje novog Zakona o zakladama možemo promatrati u kontekstu pružanja potpore razvoju sveučilišnog zakladništva.

Sažetak:
Organizacije civilnog društva u Republici Hrvatskoj još uvijek nisu zauzele odgovarajući položaj u društvu. U takvom je okruženju percepcija zakladništva često negativna. Jedan od čimbenika takvog pravca razvoja svakako je i nedovoljno razumijevanje zakonodavca koji je u više od dvadeset i pet godina od njegova stupanja na snagu samo jednom pristupio izmjenama Zakona o zakladama i fundacijama. U ožujku 2019. međutim, stupio je na snagu novi Zakon o zakladama koji je zamijenio Zakon o zakladama i fundacijama iz 1995. godine. Zakon je tijekom iste godine doživio manje izmjene. Donošenjem novog zakona uvedene su bitne promjene po pitanju osnivanja zaklada dok su fundacije kao pravni oblik zaklade izbrisane. 
 

Summary:
Civil society organizations in the Republic of Croatia have not yet taken an appropriate position in society. In such an environment, the perception of foundation is often negative. One of the factors of such a direction of development is certainly the insufficient understanding of the legislator who, in the more than twenty-five years since its entry into force, has only once amended the Act on Foundations. In March 2019, however, a new Act on Foundations came into force, replacing the 1995 Act on Foundations. The law underwent minor changes during the same year. With the enactment of the new Act, significant changes were introduced regarding the establishment of foundations

Ključne riječi: civilno društvo, neprofitne organizacije, zaklada, osnivanje, visoko učilište, fakultet, sveučilište

Romina Jovančević, mag. iur.
tajnica Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu,
upraviteljica Znanstvene zaklade Fakulteta prometnih znanosti

RADNO PRAVO 2/2021

UDK: 376: 005