Ustavnost i zakonitost obveznog cijepljenja protiv bolesti COVID-19 u hrvatskom pravu

doc. dr. sc. Katarina Knol Radoja, dipl. iur.

Odgovornost (necijepljenog) liječnika za štetu

U radu se analizira pitanje mogu li zdravstveni djelatnici biti odgovorni ako se nisu cijepili i cijepljenjem utjecali na povećanje razine zaštite od zaraznih bolesti. Autorica daje pregled pravnih pretpostavki odgovornosti za štetu te procjena koliko bi takvi odštetni zahtjevi u budućnosti imali realnih izgleda za uspjeh.

Sažetak:

Tijekom pružanja zdravstvenih usluga zdravstveni su radnici nerijetko izloženi situacijama u kojima trebaju brzo intervenirati, a svaka njihova odluka ima neposredan utjecaj na zdravlje i život pacijenta. Dovoljan je samo trenutak nepažnje da se zađe u sferu protupravnosti čime se postavlja pitanje odgovornosti. Odgovornost zdravstvenih djelatnika može biti disciplinska, prekršajna, kaznena ili građanskopravna. U ovom će radu biti govora o građanskopravnoj odgovornosti za štetu. Građanskopravna odgovornost se temelji na općoj zabrani nanošenja štete drugomu. Temeljem odnosa odgovornosti za štetu jedna je strana dužna popraviti štetu koju je uzrokovala drugoj strani, a druga je strana ovlaštena zahtijevati takvo popravljanje. Ipak, pravo na odštetu neće postojati u svakom slučaju nego samo ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Opće pretpostavke za nastanak odgovornosti su subjekti, štetna radnja, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete i protupravnost štetne radnje.

U literaturi se sve učestalije govori o trendu povec?anja iznošenja prigovora na rad lijec?nika i sklonosti pacijenata da traže odštete. U Republici Hrvatskoj ne postoje posebna pravna pravila medicinskog prava koja bi se odnosila na štete koje su nastale tijekom pružanja zdravstvenih usluga pacijentima, zbog čega se na takve štete primjenjuju opća pravila o odgovornosti za štetu koja su propisana Zakonom o obveznim odnosima. To znači da će za utvrđenje građanskopravne odgovornosti zdravstvene ustanove ili liječnika biti potrebno dokazati postojanje svih zakonskih pretpostavki iz navedenog zakona. Za naknadu štete učinjene prilikom obavljanja zdravstvene djelatnosti najčešće će odgovarati zdravstvena ustanova. Liječnik ili medicinska sestra će biti izravno odgovorni ako su štetu učinili namjerno. Regresni zahtjev prema svom će zaposleniku zdravstvena ustanova moći podnijeti ako je zdravstveni radnik štetu počinio namjerno ili  krajnjom nepažnjom.  

Summary:

During the provision of health services, health workers are often exposed to situations in which they need to intervene quickly, and each of their decisions has a direct impact on the health and life of the patient. Just a moment of inattention is enough to enter the sphere of illegality, which raises the question of responsibility. The liability of health professionals may be disciplinary, misdemeanor, criminal or civil. In this paper, we will talk about civil liability for damage.

Ključne riječi: građanskopravna odgovornost za štetu, necijepljeni zdravstveni radnik, regresni zahtjev

doc. dr. sc. Katarina Knol Radoja, dipl. iur.
Pravni fakultet u Osijeku

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 343: 614.256

Krešimir Rožman, mag. iur.

Odluke Stožera civilne zaštite RH o testiranju u zdravstvu i socijalnoj skrbi, te posljedice odbijanja testiranja

Članak obrađuje odluke Stožera civilne zaštite RH koje se odnose na zdravstvo i socijalnu skrb, pitanja obvezatnosti primjena tih odluka, i to osobito s aspekta dosadašnjih rješenja Ustavnog suda RH u vezi odluka Stožera te moguće radnopravne posljedice ako radnik odbije testiranje.

Sažetak:

Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je odluke kojima se od 4. listopada 2021. u zdravstvu i socijalnoj skrbi zaposlenicima nalaže obvezno testiranje na virus SARS-CoV-2, ako nemaju EU digitalnu COVID potvrdu odnosno drugi odgovarajući dokaz da su cijepljeni ili preboljeli bolest COVID-19, a što se odnosi i na radnike vanjskih pružatelja usluga koji dolaze raditi u prostorije poslodavca iz djelatnosti zdravstva i socijalne skrbi. Odluke Stožera obvezuju sve pravne i fizičke osobe na koje se odnose. O odlukama Stožera već je ranije odlučivao Ustavni sud RH, i riješio da su zakoni na temelju kojih Stožer donosi svoje odluke sukladni Ustavu RH, pa onda, s toga aspekta, odluke su važeće i obvezujuće. U tome smislu radnici na koje se odluke odnose dužni su ih se pridržavati, a u protivnom, ako odbiju testiranje, neće moći ući u prostorije poslodavca, a time niti raditi, zbog čega neće imati pravo na plaću ili naknadu plaće, a kako bi se to smatralo neopravdanim izostankom, mogli bi dobiti i otkaz ugovora o radu.

Summary:

Civil Protection Headquarters of the Republic of Croatia published decisions ordering employees to be tested for SARS-CoV-2 virus in healthcare and social care institution from October 4, 2021, if they do not have an EU digital COVID certificate or other appropriate evidence that they have been vaccinated or have get over COVID-19 disease, what also applies to employees of external service providers who come to work at the employer's premises in the field of health and social care. Decisions of the Civil Protection Headquarters are binding to all legal and natural persons to whom they apply. The Constitutional Court of the Republic of Croatia has already decided on the decisions of the Headquarters, and decided that the laws on the basis of which the Headquarters makes its decisions are in accordance with the Constitution of the Republic of Croatia, therefore valid and binding.

Ključne riječi: Stožer civilne zaštite, COVID potvrda, testiranje, posljedice odbijanja testiranja

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 349.22: 615.371

Snježana Baloković, dipl. iur.

Rad stranih državljana u Republici Hrvatskoj

Članak obrađuje radno-pravni status zaposlenih i samozaposlenih stranih državljana koje rade ili obavljaju samostalnu djelatnost u Republici Hrvatskoj, od kada je Hrvatska članica Europske unije.

Sažetak: 
Počevši od dana pristupanja Republike Hrvatske u članstvo Europske unije, načelo slobode kretanja radnika, kao i načelo slobode pružanja usluga zaživjelo je i na državnom području Republike Hrvatske. Od toga dana hrvatski radnici mogu se koristiti slobodom kretanja radnika i raditi ili obavljati samostalnu djelatnost u bilo kojoj državi članici Europske unije (nešto kasnije i u državama članicama Europskog gospodarskog prostora i Švicarskoj Konfederaciji). Isto vrijedi i za državljane tih država članica, koji slobodu kretanja radnika i slobodu pružanja usluga žele koristiti u Republici Hrvatskoj. Njihov položaj od 2019. godine cjelovito je reguliran Zakonom o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji , koji se primjenjuje i na državljane Švicarske Konfederacije. Na odgovarajući način taj se propis primjenjuje i na državljane Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske i članove njihovih obitelji na koje se primjenjuje članak 10. Sporazuma o povlačenju , dok se na radno-pravni status državljana trećih država primjenjuje Zakon o strancima . S obzirom da sloboda kretanja radnika, u kombinaciji s drugim slobodama na kojima se temelji Europska unija predstavlja temelj uređenja slobodnog tržišta, situacija na hrvatskom tržištu rada izmijenila se utoliko što se hrvatskim državljanima nude i poslovi na jedinstvenom europskom tržištu rada, a poslovi na hrvatskom tržištu rada postali su dostupni državljanima Europskog gospodarskog prostora, kao i drugim stranim državljanima. Ovaj članak opisuje uvjete boravka i rada stranaca u Republici Hrvatskoj.

Summary:
The subject of paper is analysis of the employment status of foreign citizens employed or self-employed in the Republic of Croatia, since Croatia has been a member of the to the European Union. Namely, starting from the day of accession of the Republic of Croatia to the EU the principle of freedom of movement of workers, as well as the principle of freedom to provide services came to life in the state territory of the Republic of Croatia. From that day on, Croatian workers can enjoy the freedom of movement of workers and work or perform self-employment in any member state of EU (later also in the member states of the European Economic Area and the Swiss Confederation). The same rules are applicable to the citizens of those Member States who want to use the principles of freedom of movement of workers and freedom of provide services at the territory of Croatia. Their legal status since 2019 has been fully regulated by the Law on Citizens of the Member States of the European Economic Area and Members of Their Families, which also applies to citizens of the Swiss Confederation. This Regulation shall apply mutatis mutandis to nationals of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland and members of their families to whom Article 10 of the Withdrawal Agreement applies, while The Aliens Act applies to the employment status of third-country nationals. Given that the freedom of movement of workers, in combination with other freedoms on which the European Union is based, is the basis for the regulation of the Single European Market, the situation on the Croatian Labour Market has changed to the extent that Croatian citizens are offered jobs in the European Single Market and jobs on the Croatian Labour Market have become available to the citizens of the European Economic Area, as well as to third country nationals. This article describes the conditions of residence and work of foreigners in the Republic of Croatia.

Ključne riječi: državljani država članica EGP/Švicarske, državljani trećih zemalja, sloboda    kretanja radnika, boravak, rad i zapošljavanje stranaca, jedinstveno tržište EU

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 331.5-054.72 (497.5)

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.; doc. dr. sc. Jakob Nakić, dipl. iur.

Problematika raskida ugovora o specijalizaciji doktora medicine: kratka dijagnoza bolesti

Prezentirajući rješenja sudske prakse, kako redovnih sudova tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske, autori daju odgovore na pojedine dvojbe i različita tumačenja u primjeni instituta raskida ugovora o specijalizaciji doktora medicine u konkretnim situacijama.

Sažetak:

Problematika raskida ugovora o specijalizaciji u javnim zdravstvenim ustanovama bi trebala biti pod posebnom pažnjom iz dva razloga. Prvo, zbog prirode djelatnosti kojom se bave javne zdravstvene ustanove, čiji je osnovni zadatak zaštita zdravlja stanovništva. Drugo, zbog očito prisutnih trendova odlaska liječnika u inozemstvo. Iako je ispunjenje ugovora o specijalizaciji najčešći način prestanka ugovorne obveze i ostvarenje svrhe sklapanja ugovora, dosljedno poštivanje načela pacta sunt servanda u određenim slučajevima raskida može rezultirati nepravičnim rješenjima. Temeljem analize važećih zakonskih i podzakonskih propisa, koje su javne zdravstvene ustanove dužne primjenjivati pri sklapanju ugovora o specijalizaciji, dosadašnja praksa raskida ugovora pokazuje sukob dva najvažnija načela ugovornog prava, načela pacta sunt servanda te načela savjesnosti i poštenja. Autori prezentirajući rješenja sudske prakse, kako redovnih sudova tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske, daju odgovore na pojedine dvojbe i različita tumačenja u primjeni ovoga složenog instituta u konkretnim situacijama.

Summary:

The issue of termination of specialization contracts in public health institutions should be given special attention for two reasons. First, due to the nature of the activities of public health institutions, whose basic task is to protect the health of the population. Secondly, due to the obviously present trends of doctors going abroad. Although the fulfillment of a specialization contract is the most common way to terminate a contractual obligation and achieve the purpose of the contract, consistent adherence to the principle of pacta sunt servanda in certain cases of termination may result in unfair solutions. Based on the analysis of valid laws and bylaws, which public health institutions are obliged to apply when concluding specialization contracts, the current practice of terminating contracts shows the conflict of two most important principles of contract law, pacta sunt servanda and conscientiousness and honesty. Presenting the solutions of court practice, both regular courts and the Constitutional Court of the Republic of Croatia, the authors gave answers to certain doubts and different interpretations in the application of this complex institute in specific situations.

Ključne riječi: ugovor o specijalizaciji, raskid, geneza problema, judikatura

doc. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.
doc. dr. sc. Jakob Nakić, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 349.2: 61-05

Željko Verunica, dipl. iur.

Suvremeno organizacijsko upravljanje i trendovi koji oblikuju budućnost poslovanja

U članku autor iznosi modele koji doprinose uspješnom suvremenom organizacijskom upravljanju. U tom smislu, navodi osnovne funkcije upravljanja, ulogu menadžera unutar organizacije, te stilove upravljanja koji se vežu uz korporativni sektor.

Sažetak:
Budućnost suvremenog organizacijskog upravljanja oblikovat će potreba za sposobnošću upravljanja brzim tempom promjena koje se globalno svakodnevno događaju. Razina međusobne povezanosti različitih dijelova svijeta i napredak tehnologije vjerojatno će se u budućnosti nastaviti eksponencijalno povećavati. Područje upravljanja proisteklo iz klasičnih teorija upravljanja vjerojatno će postati mnogo različitije od onog kakvo je danas. Pojavit će se nove teorije i modeli upravljanja koji će biti prikladniji za upravljanje novim oblicima organiziranja u budućnosti.

Summary:

The future of modern organizational management will be shaped by the need for the ability to manage the rapid pace of change that is happening globally on a daily basis. The level of interconnectedness of different parts of the world and advances in technology are likely to continue to increase exponentially in the future. The field of management derived from classical management theories is likely to become much different from what it is today. New theories and management models will emerge that will be more suitable for managing new forms of organization in the future.

Ključne riječi: organizacijsko upravljanje, management, funkcije upravljanja

Željko Verunica, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 658: 005

prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Godišnje izvješće o oporezivanju 2021. godine - pitanja s tržišta rada

Europska komisija je krajem lipnja 2021. objavila Godišnje izvješće o oporezivanju 2021. (Annual Report on Taxation 2021), koje sadrži pregled poreznih politika država članica EU.  Dozvoljena je ponovna objava tog izvješća pod uvjetima navođenja izvora. Politika ponovne objave uređena je Odlukom 2011/833/EU. Jedan dio tog izvješća tiče se i pitanja radnih odnosa, tržišta rada i kretanja na tržištu rada, poreznog tereta rada i sl. U nastavku pružamo prijevode tih dijelova publikacije. 

Sažetak:
Visoki porezni teret rada može naštetiti aktivnostima na tržištu rada, naročito osobama s niskim dohotkom, koji su četo više pogođeni promjenama poreznih stopa. Žene i ostale skupine u nepovoljnijem položaju više su koncentrirane u skupinama s nižim dohotkom, tako da adresiranje poreznog tereta može reducirati nejednakosti. Konačno, stimuliranje zapošljavanja osoba s niskim dohotkom može proširiti agregatnu potražnju, budući da oni također imaju veću prosječnu sklonost potrošnji.     

Summary:
A high tax burden on labour can dampen labour market activity, particularly by low-income earners, who are often more responsive to rate changes. Women and other disadvantaged groups are more concentrated in the low-income earning brackets, so addressing their tax burden could reduce inequality. Finally, stimulating the employment of low-income earners can boost aggregate demand, as they also have a higher average propensity to consume.

Ključne riječi: oporezivanje, tržište rada, Godišnje izvješće o oporezivanju 2021.

Preveo, skratio i prilagodio: prof. dr. sc. Nikola Mijatović, dipl. iur.

Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

RADNO PRAVO 10/2021

UDK: 336.22 (4)