Diskriminacija na radnom mjestu kroz odluke Ustavnog suda RH

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Autorska prava iz radnog odnosa sukladno novom zakonodavnom autorsko-pravnom uređenju

Novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima usvojen je u Hrvatskom saboru, 1. listopada 2021. godine, te je stupio na snagu 22. listopada 2021. godine, osim članka 69. Zakona koji će stupiti na snagu 7. lipnja 2022. godine, te članka 217. stavka 3. točke 2. podtočke a) i članka 218. stavka 3. točke 4. podtočke a) Zakona koji će stupiti na snagu 1. siječnja 2023. godine. U nastavku teksta osvrnuti ćemo se na novine u segmentu autorskih prava iz radnog odnosa.

Sažetak:

Autorsko pravo i srodna prava kao prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, Pravilnikom o stručnim mjerilima i postupku izdavanja odobrenja za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava i o naknadama za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava, Pravilnikom o visini naknade za rad Vijeća stručnjaka za naknade u području autorskog prava i srodnih prava, kao i relevantnim međunarodnim ugovorima kojima je Republika Hrvatska pristupila, odnosno Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela od 9. rujna 1886., izmijenjena u Parizu 24. srpnja 1971. i dopunjena 28. rujna 1979., Svjetska konvencija o autorskom pravu (prema izvornom tekstu), s dodatnim protokolima od 6. rujna 1952., Svjetska (Univerzalna) konvencija o autorskom pravu, s prilozima, izmijenjena 24. srpnja 1971., Konvencija o osnivanju Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, potpisana u Stockholmu, 14. srpnja 1967. i izmijenjena 2. listopada 1979., Međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju (Rimska konvencija), Konvencija o distribuciji signala za prijenos programa preko satelita, Konvencija o zaštiti proizvođača fonograma od neodobrenog umnožavanja njihovih fonograma, Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, Ugovor o izvedbama i fonogramima Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, te Marakeški ugovor o olakšanju pristupa objavljenim djelima za osobe koje su slijepe, koje imaju oštećenje vida ili imaju drugih poteškoća u korištenju tiskanim materijalima (Marakeški ugovor).

Summary:
With the adoption of the new copyright legislation, national legislation is harmonized with the acquis communautaire - Directive (EU) 2019/790 of the European Parliament and of the Council of 17 April 2019 on copyright and related rights in the Digital Single Market and amending Directives 96/9/EC and 2001/29/EC and Directive (EU) 2019/789 of the European Parliament and of the Council of 17 April 2019 laying down rules on the exercise of copyright and related rights applicable to certain online transmissions of broadcasting organisations and retransmissions of television and radio programmes, and amending Council Directive 93/83/EEC. At the same time, the legislative framework is adapting to the modern digital society in which the way of creating, producing, distributing and exploiting copyrighted works and objects of protection of related rights has changed.

Ključne riječi: radnik, poslodavac, autorsko pravo, radni odnos

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 12/2021

UDK: 349.22: 615.371

dr. sc. Vinka Longin Peš, dipl. iur.

Regresni zahtjevi nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja prema poslodavcu zbog ozljeda na radu

U nastavku će se dati kratki prikaz odredbi propisa koji uređuju pravo regresa nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja zbog ozljeda na radu, uključujući pravna shvaćanja dosadašnje sudske prakse, analizirati pravni učinak utvrđenja inspekcijskog postupka nadležnog tijela inspekcije rada na ekonomičnost regresnog postupka, dati osvrt na rezultate statističke analize pokrenutih regresnih postupaka te u sažetoj komparaciji s francuskim, britanskim i njemačkim sustavom osiguranja zaključno razmotriti ovu vrstu regresnih postupaka analizirajući njihovu funkciju.

Sažetak:
Tekst daje osvrt na zakonske odredbe koje uređuju pravo regresa nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja zbog ozljeda na radu radnika, uključujući stajališta postojeće sudske prakse. Razmotren je također pravni učinak utvrđenja inspekcijskog postupka nadležnog tijela inspekcije rada u regresnim parnicama. Ujedno daje se i  kratak osvrt na obilježja obveznog osiguranja za slučaj ozljede na radu u francuskom, britanskom i njemačkom sustavu te zaključno analizira funkcija normi nacionalnog sustava koje uređuju pravo regresa u ovom području. 

Summary:
The text gives an overview of the legal provisions on the right of recourse of the holder of compulsory health insurance in Croatia in case of an injurie at work with legal views set out in court decisions. The effect of labour inspection decisions in recourse litigation is considered. A brief overview of the characteristics of compulsory occupational injury insurance in the French, British and German systems is also presented, compared to the function of the national system norms on the right of recourse in this area.

Ključne riječi: ozljede na radu, nositelj obveznog zdravstvenog osiguranja, regresni zahtjevi, sadržaj prava  

dr. sc. Vinka Longin Peš, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 12/2021

UDK: 321.9: 352

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.

Moguće posljedice za državne i lokalne službenike zbog nepoštivanja Odluke Stožera civilne zaštite RH o obveznom testiranju na virus SARS-CoV-2 radi dolaska na posao

Autorica se u ovom radu bavi pregledom odredaba o odgovornosti i načinu prestanka službe državnih i lokalnih službenika utvrđenih Zakonom o državnim službenicima i Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i mogućih posljedica po državne i lokalne službenike uslijed nepoštivanja Odluke Stožera civilne zaštite odnosno nedolaska u radne prostorije i obavljanja poslova radnog mjesta na koji su raspoređeni, ako ne predoče EU digitalnu COVID potvrdu ili drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, potvrdu o preboljenju odnosno potvrdu o testiranju na virus SARS-CoV–2 (moguće sankcije, mogući otkazi, udaljenje iz službe i dr.). Ujedno se u članku daje osvrt na sadržaj Odluke Stožera i njen obvezujući karakter te općeniti osvrt na pravno utemeljenje davanja otkaza radnicima, ujedno i na zaposlenike javnih službi, kao moguću posljedicu neposjedovanja EU potvrde odnosno potvrde o testiranju prilikom dolaska na posao prema odredbama ZOR-a.

Sažetak:
Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je dana 12. studenog 2021. godine Odluku o uvođenju posebne sigurnosne mjere obveznog testiranja dužnosnika, državnih službenika i namještenika, službenika i namještenika u javnim službama, službenika i namještenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi te zaposlenika trgovačkih društava i ustanova. Obzirom da se navedenom Odlukom uvodi obveza testiranja odnosno obveza posjedovanja COVID potvrda i za službenike zaposlene u državnim tijelima i u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, za ulazak u radne prostorije, postavlja se pitanje mogućih posljedica po službenike u slučaju nepridržavanja Odluke Stožera odnosno ne posjedovanja EU digitalne Covid potvrde, drugog odgovarajućeg dokaza o cijepljenju, preboljenju ili nemogućnosti cijepljenja ili potvrde o testiranju na virus SARS-CoV–2. Osnovno pitanje je opravdanost izostanka s posla ako službenik ne može pristupiti u tijelo u kojem je zaposlen uslijed nepridržavanja Odluke Stožera i mogućeg sankcioniranja službenika i eventualnog prestanka službe u slučajevima propisanim posebnim zakonima, koji su lex specialis, odnosno za državne službenike Zakonom o državnim službenicima i za lokalne službenike Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Summary:
In this paper, the author reviews the provisions on the responsibility and manner of termination of service of civil and local officials established by the Law on Civil Servants and the Law on Civil Servants and Employees in Local and Regional Self-Government and possible consequences for civil servants due to non-compliance with the Civil Protection Headquarters decisions or non-arrival at work premises and performing the workplace to which they are assigned, if they do not present the EU digital COVID certificate or other appropriate evidence of vaccination, illness certificate or test certificate (possible sanctions, possible dismissals, dismissal, etc.). At the same time, the article provides an overview of the content of the Headquarters Decision and its binding character and a general overview of the legal basis for dismissal of employees, as a possible consequence of not having an EU certificate or test certificate when coming to work according to ZOR.

Ključne riječi: Odluka Stožera, potvrda, testiranje, virus SARS-CoV–2, zaraza, povreda službene dužnosti, službenički sud, udaljenje iz službe, otkaz, redovni otkaz, izvanredni otkaz, prestanak službe, po sili zakona

Vesna Šiklić Odak, dipl. iur.
Ministarstvo pravosuđa i uprave

RADNO PRAVO 12/2021

UDK:  349.2: 61-05

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Vrhovni sud RH odlučio da državnim službenicima u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. ne pripada pravo na uvećanje plaće od 6% kako to pripada javnim službenicima

Posljednjih nekoliko mjeseci u sudskoj praksi aktualno je pitanje pripada li i državnim službenicima i namještenicima pravo na uvećanje plaće od 6% u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017., kako to pravo pripada javnim službenicima i namještenicima. Vezano uz to pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odluku je donio 3. studenoga 2021., i to u oglednom postupku koji se vodio pod brojem Gop 1/2021.

Sažetak: 
U radnom sporu povodom kojega je pokrenut ogledni postupak državni službenik (policajac) tvrdio je da mu pripada pravo na plaću primjenom osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto u razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. Naime, smatrao je da se njegova osnovica treba "izjednačiti" sa sudskim odlukama priznatom osnovicom javnih službenika. Vrhovni sud Republike Hrvatske zaključio je da se ove osnovice ne trebaju izjednačiti. Svoj zaključak Vrhovni sud Republike Hrvatske temeljio je na kronologiji (tijeku) pregovora sindikata sa Vladom Republike Hrvatske i ishodima tih pregovora.

Summary:
In a labour dispute in which a trial was initiated, a civil servant (police officer) claimed that he was entitled to a salary by applying a base amount of HRK 5,415.37 gross in the period from January 2016 to January 2017. Namely, he considered that his base salary should be “equated” with the base salaries of public servants. The Supreme Court of the Republic of Croatia has concluded that these salary bases should not be equated. The Supreme Court of the Republic of Croatia based its conclusion on the chronology of the trade union negotiations with the Government of the Republic of Croatia and the outcomes of those negotiations.

Ključne riječi: osnovica plaće, javne i državne službe, sudska praksa

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.
Županijski sud u Zagrebu

RADNO PRAVO 12/2021

UDK: 349.2: 61-05

Alan Vajda, mag. iur.

Promjene koje donosi novi Pravilnik o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu te polaganju stručnog ispita

Navedenim člankom dajemo prikaz promjena koje donosi novi Pravilnik o osposobljavanju i usavršavanju iz zaštite na radu te polaganju stručnog ispita.

Sažetak:
Osposobljavanje radnika provodi se prema programu osposobljavanja koji se mora temeljiti na procjeni rizika i mora obuhvatiti sve opasnosti, štetnosti odnosno napore utvrđene procjenom rizika te načine primjene načela prevencije i pravila zaštite na radu u odnosu na prisutne rizike.  Poslodavci mogu, ako imaju zaposlenog stručnjaka zaštite na radu, sami izrađivati programe osposobljavanja i provoditi osposobljavanje ili izradu programa osposobljavanja i osposobljavanje mogu povjeriti osobi ovlaštenoj za osposobljavanje radnika koji se sastoji od teorijskog dijela te praćenja sigurnog načina rada radnika i ocjene praktične osposobljenosti na mjestu rada.  

Summary:
Training of workers is carried out according to a training program that must be based on risk assessment and must include all hazards, harms or efforts identified by risk assessment and ways to apply the principles of prevention and safety rules in relation to the risks involved. Employers may, if they have an occupational safety expert employed, prepare training programs themselves and conduct training or may entrust training or training programs to a person authorized to train workers, which consists of a theoretical part and monitoring of safe working methods and assessment of practical skills at work.

Ključne riječi: osposobljavanje za rad na siguran način, zaštita na radu

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 12/2021

UDK: 331.46 (497.5)

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Akcijski plan EU za provedbu europskog stupa socijalnih prava 2021. – 2030.

Predmet ovoga rada je pregled složenog sadržaja Akcijskog plana za europski stup socijalnih prava 2021. – 2030. koji identificira prioritetne akcije i predlaže zajedničke ciljeve na razini Europske unije (EU) koji bi se trebali realizirati u tom periodu. To je u cilju blagostanja i dobrobiti čovjeka (građana), ali i osiguranja konkurentnosti gospodarstva EU-e.

Sažetak:

U cilju blagostanja i dobrobiti čovjeka (građanina), ali i osiguranja konkurentnosti gospodarstva EU, donesen je u Portu 7. i 8. svibnja 2021. Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava COM (2021) 102, za period 2021 – 2030. Ovaj plan je okvir i osnov da države – članice EU „definiraju svoje nacionalne ciljeve“. Ovo je nastavak (slijed) dokumenata iz 2017, koji su utvrdili načela i „tematske cjeline“. Te cjeline imaju i socijalne i ekonomske karakteristike, koje se „isprepliću“ u uzajamnim uzročno posljedičnim vezama i odnosima. Navodi se pandemija bolesti COVID-19 kao determinanta tih odnosa. 

Posebna pozornost pridaje se socijalnim pitanjima i načelima koja određuju socijalnu politiku EU (briga za ljude, za njihov standard, za prava čovjeka) i „obećanom zajedničkom blagostanju“, uz probleme na tržištu rada, uvjetima rada i socijalnoj zaštiti. Za to su „primarno odgovorne države – članice EU“. Ljude treba staviti na prvo mjesto. To se naglašava u načelima socijalne sigurnosti EU, u planiranim aktivnostima, dokumentima i sredstvima svih subjekata u tim odnosima. Predmet ovoga rada je pregled složenog sadržaja akcijskog plana.

Summary:

In order to ensure the well-being of man (citizen), but also the competitiveness of the EU economy, the Action Plan for the implementation of the European Pillar of Social Rights COM (2021) 102, for the period 2021-2030, was adopted in Porto on May 7th and 8th 2021. The plan is a framework and basis for EU member states to "define their national goals". This is a continuation (sequence) of documents from 2017, which set out the principles and "thematic units". These wholes have both social and economic characteristics, which are "intertwined" in mutual causal relationships. The COVID-19 disease pandemic is cited as a determinant of these relationships.

Special attention is paid to social issues and the principles that determine EU social policy (care for people, their standard, human rights) and the "promised common well-being", with problems in the labor market, working conditions, and social protection. "EU member states are primarily responsible for that." People need to be first. This is emphasized in the principles of EU social security, in the planned activities, documents, and resources of all actors in these relations. The subject of this paper is an overview of the complex content of the action plan.

Ključne riječi: Europska unija, Akcijski plan, stup socijalnih prava 2021 – 2030, socijalna sigurnost

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 12/2021

UDK: 331.105.44 (100)