Županijski sud u Varaždinu
Članak 154. st. 2. u svezi čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima(0.)
ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA ŠTETU UZROKOVANU RADNIKU, NESREĆA NA RADU
Gž. 1421/05-2   (30.09.2008.)
   
Poslodavac odgovora radniku za štetu koju je isti pretrpio
prilikom obavljanja poslova koji nisu u opisu njegovog radnog
mjesta, a koje je obavljao na zahtjev i u korist poslodavca za
vrijeme trajanja radnog vremena.

Po ocjeni ovog suda nesrećom na radu treba smatrati ne samo
nesreću koju radnik pretrpi u vršenju svog radnog mjesta na osnovu
ugovora o radu, nego i pri vršenju drugih poslova koje obavlja na zahtjev i
u korist svog poslodavca za vrijeme trajanja radnog vremena i unutar
nekretnina poslodavca. Pri tome je očito da piljenje grana kanadskog
javora, koje su se nadvile nad proizvodnu halu I tužitelja ne predstavlja
redovan posao I tužitelja u realizaciji njegovog ugovora o radu, nego znači
izvršenje izvanrednog posla poslodavca, za kojim se ukazala potreba
njegovog izvršavanja, a pri čemu je tuženik I tužitelja za taj posao
angažirao kao svog radnika, za vrijeme trajanja radnog vremena, odredivši
pri tome način i sredstva izvršenja tog izvanrednog posla, te angažirajući u
izvršenju posla I tužitelju nadređenog radnika i druge radnike i sredstva.
Navedene okolnosti predodređuju predmetni posao kao posao koji je I
tužitelju dat na izvršenje u okviru izvršenja ugovora o radu, iako svojim
sadržajem prelazi okvire, odnosno dužnosti I tužiteljevog radnog mjesta.
Neovisno o tome da se radilo o specifičnom poslu, koji ne spada u poslove
I tužiteljevog radnog mjesta, nema nikakve sumnje, što proizlazi iz sadržaja
prvostupanjskog utvrđenja, a što tuženik niti ne pobija žalbenim navodima,
da je tuženik organizator predmetnog posla, sječe granja i stabala
kanadskog javora, te kao takav poduzetnik i odgovoran za konkretne
štetne posljedice nastale u izvršenju tog posla, obzirom da nema nikakve
dvojbe da se radi o opasnoj djelatnosti. Nema nikakve sumnje da tuženik,
odnosno njegovi radnici, koji su I tužitelju nadređeni, odgovaraju za
nastalu štetnu posljedicu zbog pada I tužitelja sa stabla, odnosno s
ljestava, kada su ga, uz nadzor i sudjelovanje I tužitelju nadređenog
radnika uputili na visoke ljestve, na kojima je bez potrebnog osiguranja za
slučaj pada prišao poslu piljenja grane kanadskog javora stojeći pri tome
jednom nogom na stablu (grani), pri čemu je viljuškar istovremeno
povlačio rezanu granu, a posao se vršio motornom pilom. Po ocjeni ovog
suda u realizaciji takvog posla kumulirano je više elemenata opasnosti (rad
motornom pilom; rad na visini i to na ljestvama i drvu; rezanje grane koja
se istovremeno povlači viljuškarom i sl.) dakle, organizator takvog posla, u
konkretnom slučaju tuženik, prema pravilnoj prvostupanjskoj ocjeni, što
žalbom nije dovedeno u sumnju, kao poduzetnik opasne djelatnosti
odgovoran je za nastalu štetu. U nastanku same štete tuženik ne navodi
nikakve elemente I tužiteljeve suodgovornosti, pri čemu se I tužiteljev
pristanak na izvršenje takvog posla ne može smatrati suodgovornošću u
smislu postojanja uzročno-posljedične veze između načina izvršenja i
nastale posljedice, a činjenica da je I tužiteljev rad, eventualno, trebao biti
dodatno nagrađen pravom na zadržavanje (vrijednosti) drva, ne mijenja
činjenični niti materijalnopravni karakter predmetnog odnosa.

Ispiši | Zatvori