Sudska praksa

U ovoj rubrici objavljujemo sudske odluke za koje smatramo da će pomoći čitateljima u svakodnevnom radu.
Bit ćemo Vam zahvalni da uredništvu dostave sudske odluke s kojima su se susretali u svojem radu, a za koje smatraju da bi bile zanimljive čitateljima.

Broj rezultata: 5

Žene, trudnice, nesposobnost za rad

Vrhovni sud Republike Hrvatske

58.

RODILJNI DOPUST (PORODNI DOPUST)

Revr 211/06-2
Pregledaj
Naziv suda:
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Broj presude:
Revr 211/06-2
Zakon:
Zakona o radu
Članak zakona:
58.
Članak zakona (stari):
U dosadašnjem postupku je utvrđeno, da je tužiteljica sklopila ugovor o radu s tuženikom 25. ožujka 1996. godine na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova učitelja tehničke kulture. Ugovorom od 19. siječnja 1998. godine, kojeg su stranke potpisale, izmijenjena je toč. IV. ranije sklopljenog ugovora o radu, tako da se «ugovor sklapa na neodređeno vrijeme uz uvjet da zaposlenica do 26. 06. 1999. godine položi dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje. U protivnom joj prestaje ugovor o radu.» Tužiteljica nije položila dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje u vremenu određenom u ugovoru, pa je tuženik dopisom od 24. lipnja 1999. godine obavijestio tužiteljicu o prestanku ugovora o radu s danom 25. lipnja 1999., jer nije položila dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje. U vremenu od 27. lipnja 1997. do 26. lipnja 1999. godine tužiteljica je koristila produženi porodni dopust.

Suprotno stajalištu iznesenom u reviziji, pravni temelj prestanka ugovora o radu tužiteljici nije otkaz ugovora o radu, nego ispunjenje raskidnog uvjeta iz ugovora od 19. siječnja 1998. godine. Naime, ugovor o radu na neodređeno vrijeme može prestati otkazom u slučajevima i na način predviđen čl. 106. i 107. ZR, a iz obavijesti tuženika od 24. lipnja 1999. godine vidljivo je da radni odnos tužiteljice nije prestao ni iz jednog razloga navedenog u citiranim zakonskim odredbama.

Člankom 70. ZR propisuje se zabrana samo otkaza ugovora o radu za vrijeme korištenja porodnog dopusta, ali se ta zabrana ne odnosi i na druge slučajeve prestanka ugovora o radu. Stoga, tuženik u konkretnom slučaju nije postupio suprotno odredbi čl. 70. ZR.

Kako su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili da ugovor od 19. siječnja 1998. godine, kojim je ugovoren prestanak ugovora o radu ako tužiteljica do 26. lipnja 1999. godine ne  položi dopunsko pedagoško-psihološko obrazovanje, nije ništav, budući je sklopljen u skladu s odredbom čl. 9. st. 1. Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i stručnih suradnika u osnovnom školstvu (Narodne novine 47/96), to je na temelju čl. 74. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99; dalje ZOO), koji se u smislu čl. 6. ZR primjenjuje na ugovor o radu, kada zakonom nije što drugo određeno, ugovor o radu tužiteljici prestao ispunjenjem navedenog uvjeta.

Vrhovni sud Republike Hrvatske

Članak 102. st. 1. Zakona o radu 

OZLJEDA NA RADU

Revr-1625/2010-2
Pregledaj
Naziv suda:
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Broj presude:
Revr-1625/2010-2
Zakon:
Zakona o radu
Članak zakona:
Članak 102. st. 1. Zakona o radu 
Članak zakona (stari):
1.
Polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelju životna aktivnost smanjena za 30%, ocjena je i ovog suda da smanjenje životnih aktivnosti u takvom opsegu ne predstavlja teški invaliditet za koji bi tužitelj imao pravo na naknadu prema čl. 58. KU.
Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zahtjev za naknadu štete zbog povrede na radu nižestupanjski sudovi su odbili uz zaključak da povreda koja je nastala padom na ulaznim stepenicama prilikom dolaska na posao nije šteta vezana uz tehnološki proces rada , pa poslodavac za nju ne odgovara prema odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine" broj 59/96, 94/96; dalje: ZZR).
Prema odredbi čl. 102. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95) ako zaposlenik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan zaposleniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, dok je odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine" broj 59/96 i 54/96) propisano da je poslodavac odgovoran zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava.
Tužitelj se prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova poskliznuo na ulaznim stepenicama zgrade u kojoj radi prilikom dolaska na posao i zadobio tjelesne ozljede.
Prema shvaćanju ovog revizijskog suda smatra se da je tužitelj na opisani način pretrpio povredu na radu jer su ulazne stepenice dio poslovnog prostora poslodavca i nezgoda koja se dogodi na stepenicama, bez obzira je li se dogodila prilikom dolaska na posao ili tijekom radnog vremena smatra se nezgodom na radu u smislu naprijed navedenih odredbi čl. 102. ZR i čl. 15. ZZR.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa da se u konkretnom slučaju ne radi o nesreći na radu, nižestupanjski sudovi propustili su utvrditi jesu li ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti tuženika u cijelosti ili djelomično kao i opseg i visinu štete koju trpi tužitelj.

Vrhovni sud Republike Hrvatske

Članak 71. važećeg Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11)

ZABRANA OTKAZA TRUDNICI

Revr 1227/09-2
Pregledaj
Naziv suda:
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Broj presude:
Revr 1227/09-2
Zakon:
Zakona o radu
Članak zakona:
Članak 71. važećeg Zakona o radu (Narodne novine 147/09, 61/11)
Članak zakona (stari):
(Članak 70.(77.) ranijeg Zakona o radu)
Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti redovitog, poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu koji je u pobijanoj odluci prihvaćen iz dva temeljna razloga:

- jer je tužiteljica po utvrđenju drugostupanjskog suda bila na rodiljnom dopustu do 20. srpnja 2008., što proizlazi iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u V. (list 28) te je pobijana odluka o otkazu protivno čl. 70. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 - pročišćeni tekst - dalje: ZR) donesena već 21. srpnja 2008. time da je tuženici to bilo poznato,

- jer otkaz nije bio obrazložen u smislu čl. 111. st. 2. ZR.

Konačno, u vezi pitanja postojanja prava na sudsku zaštitu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica prethodno tuženici kao poslodavcu podnijela pravovremeno u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava preko pošte putem preporučene pošiljke u smislu čl. 126. st. 1. ZR te je u daljnjem roku iz st. 2. čl. 126. ZR podnijela tužbu nadležnom sudu.

Kako tuženica i u revizijskom stadiju postupka osporava prednja utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji, u prvom redu valja reći da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica postupila suglasno odredbama čl. 126. st. 1. i 2. ZR pa su ispunjene procesne pretpostavke za ostvarivanje zaštite povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a činjenica što tuženica koja je obaviještena o prispijeću preporučene pošiljke eventualno nije bila upoznata s njenim sadržajem zbog nepodizanja pošiljke, ne može ići na teret tužiteljice.

U pogledu pitanja vezanih za dopuštenost predmetnog otkaza, valja reći da prema čl. 70. st. 1. ZR pored ostalog, za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta te 15 dana od prestanka korištenja tog prava poslodavac ne može otkazati ugovor o radu osobi koja se koristi tim pravom. U smislu odredbe čl. 70. st. 2. ZR otkaz je ništav ako je na dan otkazivanja poslodavcu bilo poznato postojanje navedene okolnosti ili ako radnik u roku od 15 dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju te okolnosti te o tome pridonese odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.

U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud je u suštini polazeći od ovlaštenja iz čl. 373. a. st. 1. t. 2. ZPP i ocjene isprava koje se nalaze u spisu zaključio da se tužiteljica do dana prije dana otkazivanja nalazila upravo na rodiljnom dopustu, a ne na bolovanju.

Tu odlučnu činjenicu bilo je naime moguće utvrditi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u V. klasa: UP/I-502-06/11, ur.broj: 338-10-35-08-02 od 24. siječnja 2008. koje se nalazi u spisu neovisno o tome kako je tu ispravu ocijenio prvostupanjski sud u svojoj odluci.

Iz te isprave slijedi da je tužiteljici u trajanju od 21. siječnja 2008. do 20. srpnja 2008. priznato pravo na naknadu plaće upravo za korištenje rodiljnog dopusta do jedne godine života djeteta.

Kako je tužiteljici ugovor o radu otkazan već 21. srpnja 2008., dakle unutar razdoblja od 15 dana od prestanka korištenja tog prava, a poslodavcu je u vrijeme otkazivanja bilo poznato postojanje navedene okolnosti jer je opisano rješenje dostavljeno tuženici, otkaz je ništav obzirom da je donesen protivno zabrani otkazivanja u smislu odredbi čl. 70. st. 1. i 2. ZR.

To sve prihvaća i revizijski sud jer je predmetni ugovor o radu nedopušteno tužiteljici otkazan protivno apsolutnoj zabrani otkaza iz čl. 70. st. 1. ZR.

Vrhovni sud Republike Hrvatske

Članak 71. Zakona o radu

ZABRANA OTKAZA TRUDNICI

Revr 1227/09-2
Pregledaj
Naziv suda:
Vrhovni sud Republike Hrvatske
Broj presude:
Revr 1227/09-2
Zakon:
Zakona o radu
Članak zakona:
Članak 71. Zakona o radu
Članak zakona (stari):
70. (77.)
Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti redovitog, poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu koji je u pobijanoj odluci prihvaćen iz dva temeljna razloga:

- jer je tužiteljica po utvrđenju drugostupanjskog suda bila na rodiljnom dopustu do 20. srpnja 2008., što proizlazi iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u V. (list 28) te je pobijana odluka o otkazu protivno čl. 70. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 - pročišćeni tekst - dalje: ZR) donesena već 21. srpnja 2008. time da je tuženici to bilo poznato,

- jer otkaz nije bio obrazložen u smislu čl. 111. st. 2. ZR.

Konačno, u vezi pitanja postojanja prava na sudsku zaštitu nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica prethodno tuženici kao poslodavcu podnijela pravovremeno u roku od 15 dana od dostave odluke o otkazu zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava preko pošte putem preporučene pošiljke u smislu čl. 126. st. 1. ZR te je u daljnjem roku iz st. 2. čl. 126. ZR podnijela tužbu nadležnom sudu.

Kako tuženica i u revizijskom stadiju postupka osporava prednja utvrđenja sudova u postupku koji je prethodio reviziji, u prvom redu valja reći da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužiteljica postupila suglasno odredbama čl. 126. st. 1. i 2. ZR pa su ispunjene procesne pretpostavke za ostvarivanje zaštite povrijeđenog prava pred nadležnim sudom, a činjenica što tuženica koja je obaviještena o prispijeću preporučene pošiljke eventualno nije bila upoznata s njenim sadržajem zbog nepodizanja pošiljke, ne može ići na teret tužiteljice.

U pogledu pitanja vezanih za dopuštenost predmetnog otkaza, valja reći da prema čl. 70. st. 1. ZR pored ostalog, za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta te 15 dana od prestanka korištenja tog prava poslodavac ne može otkazati ugovor o radu osobi koja se koristi tim pravom. U smislu odredbe čl. 70. st. 2. ZR otkaz je ništav ako je na dan otkazivanja poslodavcu bilo poznato postojanje navedene okolnosti ili ako radnik u roku od 15 dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju te okolnosti te o tome pridonese odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.

U konkretnom slučaju, drugostupanjski sud je u suštini polazeći od ovlaštenja iz čl. 373. a. st. 1. t. 2. ZPP i ocjene isprava koje se nalaze u spisu zaključio da se tužiteljica do dana prije dana otkazivanja nalazila upravo na rodiljnom dopustu, a ne na bolovanju.

Tu odlučnu činjenicu bilo je naime moguće utvrditi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područnog ureda u V. klasa: UP/I-502-06/11, ur.broj: 338-10-35-08-02 od 24. siječnja 2008. koje se nalazi u spisu neovisno o tome kako je tu ispravu ocijenio prvostupanjski sud u svojoj odluci.

Iz te isprave slijedi da je tužiteljici u trajanju od 21. siječnja 2008. do 20. srpnja 2008. priznato pravo na naknadu plaće upravo za korištenje rodiljnog dopusta do jedne godine života djeteta.

Kako je tužiteljici ugovor o radu otkazan već 21. srpnja 2008., dakle unutar razdoblja od 15 dana od prestanka korištenja tog prava, a poslodavcu je u vrijeme otkazivanja bilo poznato postojanje navedene okolnosti jer je opisano rješenje dostavljeno tuženici, otkaz je ništav obzirom da je donesen protivno zabrani otkazivanja u smislu odredbi čl. 70. st. 1. i 2. ZR.

To sve prihvaća i revizijski sud jer je predmetni ugovor o radu nedopušteno tužiteljici otkazan protivno apsolutnoj zabrani otkaza iz čl. 70. st. 1. ZR.

Zbog toga u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

Na osnovu rečenog valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

SUD PRAVDE U LUXEMBOURGU

Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena

PRAVO NA BOLOVANJE ZA VRIJEME GODIŠNJEG ODMORA

C 78/11
Pregledaj
Naziv suda:
SUD PRAVDE U LUXEMBOURGU
Broj presude:
C 78/11
Zakon:
Zakona o radu
Članak zakona:
Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena
Članak zakona (stari):
0
Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena, treba tumačiti tako da zabranjuje nacionalne odredbe temeljem kojih radnik koji postane nesposoban za rad za vrijeme plaćenog godišnjeg odmora nema pravo kasnije iskoristiti taj godišnji odmor koji se podudara s razdobljem nesposobnosti za rad.
Direktiva 2003/88/EZ - Organizacija radnog vremena - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Bolovanje - Podudaranje godišnjeg odmora i bolovanja - Pravo korištenja plaćenog godišnjeg odmora u drugom razdoblju