SUDJELOVANJE RADNIKA U ODLUČIVANJU U EUROPSKOM DRUŠTVU (SE) I EUROPSKOJ ZADRUZI (SCE)

Marija Butković, dipl. iur.

NOVI PRAVILNIK O SADRŽAJU I NAČINU VOĐENJA EVIDENCIJE O RADNICIMA

Autorica članka pojašnjava novosti koje donose najnovije izmjene novog Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.

SAŽETAK:

U Narodnim novinama br. 32 od 20. ožujka 2015. godine objavljen je novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima koji je stupio na snagu 28. ožujka 2015. godine.

Stupanjem na snagu novog Pravilnika prestao je važiti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 37/11). Novi se Pravilnik primjenjuje u svim slučajevima u kojima posebnim propisom nije drugačije određeno.

Summary:

In the Official Gazette no. 32 of 20 March 2015, a new Ordinance on the content and method of keeping records of workers, which entered into force on 28 March 2015, has been published.

By entering into force of the new Ordinance, the Ordinance on the content and method of keeping records of workers (Official Gazette No. 37/11) expired. The new Ordinance shall apply in all cases unless a special regulation provides otherwise.

Ključne riječi: evidencija o radnicima poslodavca, evidencija o radnom vremenu, Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima

Marija Butković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.108

Hrvoje Orešić, mag. iur.

VRAĆANJE RADNIKA NA POSAO U SLUČAJU NEDOPUŠTENOG OTKAZA

U radu se cjelovito, kronološki i detaljno objašnjava postupak vraćanja radnika na posao, kao mogućnost koju radnicima pruža Zakon o radu u slučaju poslodavčeva nedopuštenog otkaza.

SAŽETAK:

Prema čl. 124. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14), ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao. I premda je zakonska definicija naizgled jednostavna, trajanje čitavog postupka, od njegovog prvog do posljednjeg koraka, često se oduži i zakomplicira u toj mjeri, da svako načelo hitnosti u postupanju u radnopravnim postupcima postaje mrtvo slovo na papiru.

Summary:

Pursuant to the Article 124 of the Labour Act (Official Gazette no. 93/14), if the court establishes that a dismissal was not permissible and that employment did not terminate, it shall order the employer to admit the worker to work. Although the statutory definition is only seemingly simple, the duration of the entire process, from it´s first to the last step, often becomes time-consuming and complicated to such an extent that every principle of urgency in dealing with the labour law cases becomes a dead letter.

Ključne riječi: vraćanje radnika na rad, nedopuštenost otkaza, Zakon o radu, Ovršni zakon

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno pravo""

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 349.22

mr. sc. Bruno Moslavac

OČINSTVO RADNIKA U SUMRAKU DISKRIMINACIJE NA RADU

Sudjelovanje radnika, zaposlenih očeva u podizanju i odgoju zajedničkog djeteta ravnopravno sa svojom životnom partnericom, ne nužno i majkom istog djeteta, uz posljedično usklađivanje obiteljskog, privatnog života sa poslovnim, umnogome je obezvrijeđeno u normativnom i funkcionalnom smislu, što dovodi do diskriminacije radnika, muškaraca po osnovi spola, na koju ne reagiramo.

SAŽETAK:

Prirodno pravo svakog građanina da postane roditelj ne smije biti ugroženo šikanoznim nastojanjima osujećivanja njegovog ostvarivanja bilo od zakonodavca, bilo od poslodavaca, bilo od bilo koje treće osobe koja pokuša onemogućiti aktivno usklađivanje privatnog i poslovnog života radnika.
Povijesnopravna okolnost navodnog slabijeg položaja žena u odnosu na muškarce dovedena je u sferu inzistiranja na zaštiti prava očeva da skrbe o svojim potomcima, ravnopravno sa svojim životnim partnericama, kojima se radnička prava iz roditeljstva beskrupulozno izrijekom normativno priznaju, ne osvrčući se pretjerano ili uopće na istovjetnu mogućnost za očeve iste djece.
U ovom radu autor prikazuje nelogičnosti u postojećem normativno-pravnom uređenju radničkih prava iz roditeljstva, ukazuje na stvarnu potrebu izjednačavanja već prilikom normiranja navedenih prava za očeve i na činjenicu da svako različito postupanje mora imati razumnu mjeru te biti detaljno obrazloženo na odgovarajući način. Specifična prava treba iznjedriti upravo zbog uvažavanja trenutnih okolnosti suvremenog življenja, primjerice, pravo na slobodan dan za zaposlene muškarce na osnovu menstrualnih tegoba njihove životne partnerice, kao odraz razvoja društvene svijesti o pojačanoj zaštiti radničkih prava.
Zaključno se tumači kako odgoj djeteta nema veze sa spolom ili rodom, da treba odbaciti predrasude o rezervaciji određenih radničkih prava iz roditeljstva jednoznačno za majke te matrijarhatu oduzeti primat ili isključivost po pitanju priznavanja, uspostave i korištenja prava iz roditeljstva u okviru prava iz radnog odnosa.

Summary:

The natural right of every citizen to become a parent should not be jeopardized with efforts circumvention of its accomplishment of any legislator, any of employers, whether from any third party which tries to disable active alignment and private life of workers .

Historical circumstance of alleged weaker position of women compared to men was brought into the sphere of insisting on protecting the rights of fathers to care for their child on an equal footing with their life partners, where workers' rights of parenthood unscrupulous explicitly normative recognized, no reaction to excessive or even on identical possibility for fathers of children of their own.

In this paper, the author shows the lack of logic in the existing normative-legal regulation of labor rights of parenthood, points to the real need of equalization but when standardization mentioned rights for fathers and the fact that any differential treatment must have a reasonable level and be explained in detail in an appropriate manner. Specific rights should throw up because of appreciation of the current circumstances of modern living, for example, the right to a day off for busy women on the basis of menstrual problems their life partner, as a reflection of the purpose of development of social awareness on enhanced protection of workers' rights .

Finnaly, author explains how to raise a child has nothing to do with sex or gender, to throw away the prejudices about the reservation of certain labor rights of parenthood for mothers and unambiguously motherhood take away the primacy or exclusivity on the recognition, establishment and exercise of the right of parenthood in the context of workers' rights.

Ključne riječi: roditeljstvo, zaštita majčinstva, zaštita očinstva, diskriminacija

mr. sc. Bruno Moslavac

zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 349.3-055.1

Krešimir Rožman, dipl. iur.

OSOBE KOJE OBVEZUJE I NA KOJE SE PRIMJENJUJE KOLEKTIVNI UGOVOR

Autor u ovom stručnom radu obrađuje osobe koje obvezuje i na koje se primjenjuje kolektivni ugovor. Posebno obrađuje stranke ugovora o radu i ostale osobe koje kolektivni ugovor obvezuje odnosno na njih se primjenjuje. Također analizira neke sporne situacije u vezi selektivne primjene kolektivnog ugovora u javnim službama.

SAŽETAK:

Koje osobe obvezuju i na koje se primjenjuju kolektivni ugovori pitanja su koja su u slučaju kolektivnih ugovora znatno složenija nego u slučaju primjene ""običnih"" ugovora koji djeluju samo između ugovornih strana, ili pak u slučaju zakona koji djeluju prema svima. Naime, problem usložnjava dvojnost naravi kolektivnog ugovora, koji s jedne strane ima narav ugovora između ugovornih strana, a s druge strane ima narav propisa jer se primjenjuje i na treće osobe tj. na radnike, što mu je u pravilu i glavna svrha. Zakon o radu kada govori o kolektivnim ugovorima koristi dva termina: ""obvezuje"" i ""primjenjuje se"" što može stvarati nedoumice. Kada koristi termin ""obvezuje"" (""Kolektivni ugovor obvezuje..""- članak 194. st. 1.) misli na osobe koje su ga sklopile, dakle na stranke kolektivnog ugovora, ali isto tako i na osobe koje kolektivni ugovor obvezuje na drugi način, tj. poslodavce i sindikate koji nisu sklopili kolektivni ugovor ali su članovi udruge koja ga je sklopila, no očito ne misli na radnike na koje se primjenjuju pravna pravila. S druge strane kada se u Zakonu govori o primjeni, u prvom redu govori se o osobama na koje se primjenjuje kolektivni ugovor („Stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje ..."" – članak 196. st. 1.), što bi istovremeno trebalo značiti i poslodavce i sindikate koji nisu sklopili kolektivni ugovor nego je to učinila udruga, ali i na radnike na koje se kolektivni ugovor nesporno primjenjuje.

Summary:

Who are bind and who are obliged by a collective agreement are questions that are in the case of collective agreements more complex than in the case of application of the ""regular"" contracts who are valid only between parties to the contract, or in the case of statues which applies for everyone. The problem derives from dual nature of the collective agreement, which on the one hand has the nature of the contract between the parties, and on the other hand has the nature of law because it also applies to third parties, i.e., the employees, as it is generally its main purpose. The Labour Act, when defines rules for the collective agreement, uses two terms: ""obliges"" and ""applies"" which can create doubts. When using the term ""obliges"" (""The collective agreement obliges .."" - Article 194 para. 1) it referes to persons who have concluded it, therefore, the parties to a collective agreement, but also it referes to the people who are obliged by a collective agreement in any other way i.e., employers and trade unions which had not concluded a collective agreement but are members of the association which has signed it; apparently it does not refers to the workers to whom legal rules applies . On the other hand, when the Act determines its application, first of all it deals with the persons to whom the collective agreement applies (""Parties to a collective agreement and the persons to whom it applies ..."" - Article 196 para. 1), which would probably also mean employers and trade unions which had not concluded a collective agreement but instead, so did the associations, but also the workers to whom the collective agreement applies beyond any doubt.

Ključne riječi: kolektivni ugovor, osobe koje obvezuje i na koje se primjenjuje kolektivni ugovor, primjena kolektivnog ugovora na radnike

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik „Radnog prava""

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 349.22

mr. sc. Zorislav Kaleb

PRODULJENJE ZAKONSKE USKRATE POVEĆANJA PLAĆE PO OSNOVI OSTVARENIH GODINA RADNOG STAŽA I ODLUKA USTAVNOG SUDA

U članku se analiziraju odredbe Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža koje se odnose na državne i javne službenike, u vezi s kojim su pokrenuti postupci pred Ustavnim sudom RH za ocjenu njegove suglasnosti s Ustavom.

SAŽETAK:

Zakonom o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža (Narodne novine, br. 41/14) od 1. travnja 2014. uskraćeno je pravo na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, koje je kolektivnim ugovorima ugovoreno u visini od 4, 8 i 10 posto. Zakon se odnosi na zaposlene u državnim i javnim službama kao uvećanje koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta ili kao uvećanje osnovice za izračun plaće ili kao uvećanje plaće izračunate kao umnožak osnovne plaće i dodataka s osnova uvjeta rada, a nakon ostvarenih 20, 30 i 35 godina radnog staža za razdoblje od 1. travnja 2014. do 31. ožujka 2015. Zakonom je isključena i primjena odredbe članka 7. stavka 3. Zakona o radu, te se time za uskraćena materijalna prava, isključuje primjena za radnika najpovoljnijeg prava utvrđenog Zakonom o radu. Dana 18. srpnja 2014. Ustavni sud RH donio je rješenje kojim se pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, no do danas nije ukinuo Zakon, ni donio privremene mjere. Uredbom o izmjeni Zakona dana 31. prosinca 2014. Vlada RH je produljila zabranu povećanja do 31. ožujka 2015.

Summary:

The Act on refusal to give the right to increased remuneration on the basis of length of service (Official Gazette, no. 41/14) of April 1, 2014, denied the right to increase remuneration on the basis of length of service, which is concluded in the collective agreement in the amount of 4, 8 and 10 percent. The law applies to employees in state and public services as enlargment of workplace complexity coefficient or as increasement of salary basis for the calculation of remuneration or as increasement of remuneration calculated as multiplication of basic remuneration and bonuses on the basis of working conditions, after achieving 20, 30 and 35 years of service for the period from April 1, 2014 to March 31, 2015. The law also excluded application of the provisions of Article 7, paragraph 3 of the Labour Act which results in exclusion of application of the right that is most favourable for the worker, what is established by the Labour Act, for the deprived material rights. On July 18, 2014, the Constitutional Court of Republic of Croatia issued a decision by which the proceedings on the assessment for a compliance of the Act on refusal to give the right to increased remuneration on the basis of length of service with the Constitution are commenced, but until today it has not abolished the Act, nor issued a temporary injunctions. By the Regulation on amending the Act, on December 31, 2014. the Government extended the prohibition of remuneration increasement until March 31, 2015.

Ključne riječi: zabrana povećanja plaće, Zakon o uskrati povećanja plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža, državni i javni službenici, ocjena suglasnosti zakona s Ustavom

mr. sc. Zorislav Kaleb
sudac mentor Općinskog kaznenog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 331.2

Dr. sc. Dejan Bodul

DISKRIMINACIJA PO IMOVINSKOM KRITERIJU KAO PREPREKA ZA ZASNIVANJE SLUŽBE ? SLUČAJ JAVNIH BILJEŽNIKA

U članku autor analizira institut prezaduženosti kao jednu od pozitivno-pravnih prepreka za dostojno obavljanje javnobilježničke službe prema Zakonu o javnim bilježnicima, te s tim u vezi dati prikaz prakse Europskog suda za ljudska prava.

SAŽETAK:

Temeljem odredbi Zakona o javnom bilježništvu (NN, br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09. - dalje: ZJB) javnobilježnička služba ima značenje javne službe budući da njenu djelatnost čine poslovi koji se, u pravilu, obavljaju u javnom, opće-društvenom interesu. Zbog toga je funkcioniranje javnobilježničke službe kao javne službe i uređeno posebnim pravnim propisom, kojim su javni bilježnici, kao nositelji te službe, osobe dostojne javnog povjerenja (čl. 13., st. 1. t. 6. ZJB). Cilj je rada analizirati kriterij prezaduženosti kao jednu od pozitivno-pravnih prepreka za dostojno obavljanje javnobilježničke službe (čl. 13., st. 2., t. 5. i čl. 21. ZJB). U radu će se analizirati praksa Europskog suda za ljudska prava u postupcima prema čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Zabrana diskriminacije) jer polazimo od pretpostavke da saznanja o ovome mogu biti ključna za razumijevanje problematike rada, kao i za pravilnu primjenu instituta domaćeg antidiskriminacijskog zakonodavstva, koje je utemeljeno na praksi Europskog suda za ljudska prava i europskom pozitivnom pravu.

Summary:

Pursuant to the provisions of the Law on Notaries Public, notary public service has the meaning of public service since its activity consists of activities that are, as a rule, performed in general-public interest. The aim of this paper is to analyse the indebtedness criterion as one of the positive legal obstacles for a dignified performance of the notary public service. This paper will analyse the practice of the European Court of Human Rights in accordance with art. 14 of the European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (prohibition of discrimination) because we assume that the information on this can be the key to understanding domestic anti-discrimination legislation, which is based on the law of the European Court of Human Rights and European positive law.

Ključne riječi: javni bilježnik, uvjeti za izbor, diskriminacija

Dr. sc. Dejan Bodul
Viši asistent, Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 347.961:349.2

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

OBVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE I ZDRAVSTVENA ZAŠTITA STRANACA U REPUBLICI HRVATSKOJ

U članku se ukazuje na kategorije stranih državljana koji su obvezni zdravstveno se osigurati u Republici Hrvatskoj, te se opisuju uvjeti i način reguliranja njihovog statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, opseg prava na zdravstvenu zaštitu kao i način financiranja njihove zdravstvene zaštite u Republici Hrvatskoj

SAŽETAK:
Sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj („Narodne novine"", broj 80/13.), na obvezno zdravstveno osiguranje obvezni su se osigurati stranci s odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj, državljani drugih država članica Europske unije, odnosno Europskog ekonomskog prostora, koji imaju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da nisu obvezno zdravstveno osigurani u jednoj od država članica te državljani države koja nije država članica EU/EEP (treća država) na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, ako propisima Europske unije, međunarodnim ugovorom, odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.
Stranac koji je obvezan osigurati se na obvezno zdravstveno osiguranje, ostvaruje prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja pod jednakim uvjetima i na istovjetan način kao i osigurane osobe koje su taj status stekle u skladu sa Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine"", broj 80/13. i 137/13.), te se na njega primjenjuju odredbe navedenog Zakona kojima su uređena prava, uvjeti i način ostvarivanja prava i obveza iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

Summary:

According to the Act on Mandatory Health Insurance and Health Care of Foreign Citizens in the Republic of  Croatia (Official Gazette of the Republic of Croatia, No. 80/13), the mandatory health insurance comprises foreign citizens with the permanent stay permit in the Republic of Croatia, the citizens of other member countries of the European Union, or one of the states of European Economic Area having a temporary stay permit in the Republic of Croatia if they are not covered with mandatory health insurance in one EU/EEA Member States, as well as the citizens of the countries which do not belong to the EU/EEA countries with approved temporarily staying in Croatia, unless the EU regulations, an international agreement or a special law determines this differently.

A foreign citizen who is obliged to submit an application to the compulsory health insurance, exercises his rights and obligations from the compulsory health insurance under the same conditions and in the same way as the insured persons who obtained such a status in accordance with the Act on Mandatory Health Insurance (""Official Gazette"" No. 80/13. and 137/13.) 

Ključne riječi: stranci, obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 369.22-054.6

Ljiljana Kaliterna Lipovčan, Toni Babarović, Andreja Brajša-Žganec, Predrag Bejaković, Lidija Japec

TRENDOVI U KVALITETI ŽIVOTA U HRVATSKOJ: 2007. ? 2012. S POSEBNIM NAGLASKOM NA ŽIVOTNI STANDARD I TRŽIŠTE RADA

U tekstu se navode trendovi i promjene u kvaliteti života hrvatskog stanovništva na temelju krugova istraživanja provedenih tijekom 2007. i 2012. To je razdoblje osobito zanimljivo zbog toga što obuhvaća početak globalne gospodarske krize te se u izvješću bilježi njezin učinak na društvo. Posebna pozornost usmjerena je na životni standard, gospodarska kretanja i tržište rada.

SAŽETAK:

Prema Eurofoundovom istraživanju o kvaliteti života, životni standard u Hrvatskoj 2007. i 2012. bio je niži nego u EU28. Dok se raspoloživ prihod kućanstva u razmatranom razdoblju znatno smanjio, materijalna deprivacija i mogućnost izlaženja na kraj s troškovima nisu se promijenili. U tom smislu su starije osobe i osobe s nižim stupnjem obrazovanja i dalje najugroženije skupine. Jedan je od najvećih problema hrvatskoga gospodarstva je visoka stopa nezaposlenosti, osobito mladih i starijih osoba. Hrvatski radnici imaju dulje radno vrijeme od onih u EU-u. Njihov se osjećaj sigurnosti radnog mjesta smanjio u razdoblju 2007. – 2012. te su stoga tijekom 2012. godine radnici smatrali da postoji velika ili iznimno velika vjerojatnost da će u sljedećih šest mjeseci izgubiti posao. Za radnike u Hrvatskoj postoji veća vjerojatnost da će iskusiti takve uvjete nego za radnike u ostalim europskim zemljama.

Summary:

According to Eurofound (2014) research Trends in quality of life: Croatia, the standard of living was lower in Croatia than in the EU28. While disposable household income significantly decreased in the observed period, material deprivation and ability to make ends meet did not change. Older people and those with a lower education level remained the most vulnerable groups in this regard. One of the biggest problems of the Croatian economy is the high unemployment rate, especially for young and older people. Croatians work longer hours than other workers in the EU. Their sense of job security decreased in the period 2007–2012 so that in 2012, 29% of workers thought they were likely or very likely to lose their job in the six months ahead. Workers in Croatia are more likely to experience such conditions than workers in other European countries.

Ključne riječi: životni standard, kvaliteta života, sigurnost radnog mjesta, tržište rada, Hrvatska

Ljiljana Kaliterna Lipovčan, Toni Babarović, Andreja Brajša-Žganec, Predrag Bejaković, Lidija Japec

RADNO PRAVO 5/2015

UDK: 330.59:364