ZAŠTITA PRIVATNOSTI RADNIKA U RADNOM ODNOSU

Nataša Novaković, dipl. iur.

FLEKSIBILNO MJESTO RADA

U tekstu se obrađuju propisi Europske unije, dobre prakse pojedinih država članica EU te hrvatska praksa i problemi vezani uz fleksibilno mjesto rada. S obzirom na sve veću informatizaciju i digitalizaciju koja, između ostalog, utječe i na tržište rada, potrebno je prilagoditi radna mjesta novim trendovima na zadovoljstvo i radnika i poslodavca.

SAŽETAK:
U radu autorica analizira propise i prakse vezane uz fleksibilna mjesta rada kako u Hrvatskoj tako i u Europskoj uniji. Posebno se osvrće na probleme u praksi kod izdvojenog mjesta rada te nemogućnosti implementacije povremenog rada od kuće bez provođenja komplicirane i skupe procedure predviđene za dugotrajan rad od kuće. Dok su socijalni partneri na razini EU prije gotovo petnaest godina potpisali Okvirni sporazum o radu na daljinu, Hrvatska do danas još nije implementirala u nacionalno zakonodavstvo većinu onoga što u Okvirnom sporazumu piše. No za EU i telework je već zastario koncept jer se bazira na stalnom radnom mjestu izvan ureda, a ono što sada radnici sve više traže je da rade sa bilo kojeg mjesta, da nemaju stalno mjesto rada, da budu tzv. nomadi.

Summary:
In this paper, the author analyzes the regulations and practices relating to flexible workplaces both in Croatia and in the European Union. In particular, an author comments on the practical problems at separate workplaces and the impossibility of implementing occasional work from home without conducting complicated and expensive procedures planned for long-term work at home. While the social partners on the EU level nearly fifteen years ago signed the Framework Agreement on Telework, yet Croatia has not implemented into its national law most of what is said in the Framework Agreement. But, for the EU telework is already outdated concept because it is based on permanent work outside the office, and now employees are increasingly looking to work from anywhere and not only from a fixed place, to be as „nomads"".

Ključne riječi: fleksibilnost, izdvojeno mjesto rada, telework, rad na daljinu, E-nomadi

Nataša Novaković, dipl. iur.
Hrvatska udruga poslodavaca

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 331.42

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

ZABRANA NOVOG ZAPOŠLJAVANJA U JAVNIM SLUŽBAMA

Ograničavanje prava na rad i slobodu rada zabranom zapošljavanja novih radnika u svim javnim službama, predmet je posebne odluke najvišeg tijela izvršne vlasti u našoj državi, s očitim ciljem očuvanja održivosti javnih financija.

SAŽETAK:
Odlukom najvišeg tijela izvršne vlasti zabranjeno je na neodređeno vrijeme novo zapošljavanje u svim javnim službama, uz načelne izuzetke od tog općeg pravila za službenike i apsolutno važeću zabranu u odnosu na namještenike.
Test razmjernosti između stvarnih potreba za radnicima u javnim službama i željama da se ograniči bujanje administracije još nije proveden, stoga se u radu ukazuje na neprihvatljivo proklamiranje rada na određeno vrijeme i drugih iznimaka na konto ponovno uvedene zabrane zapošljavanja.
Zaključno se ukazuje na otvorena pitanja razmjernosti naredbe o ne primanju na rad novih radnika u javnim službama sa pravom na rad i slobodom rada.

Summary:
By decision from highest executive body is prohibited indefinitely new jobs in all public services, with the principal exceptions to this general rule for officers and absolutely valid ban in relation to the employees .
The test of proportionality between the real needs of workers in the public service and wants to limit the proliferation of administration is not yet implemented, therefore, the paper points to the unacceptable proclamation of fixed-term and other exceptions to the account re-introduced ban on employment.
In conclusion, it points to issues of proportionality commands about not receiving the operation of new public employees the right to work and freedom of work.

Ključne riječi: zabrana, novo zapošljavanje, javne službe, načelo razmjernosti, temeljna radnička prava

mr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
Zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Virovitici, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 331.5:35

Krešimir Rožman, dipl. iur.

PRAVILNIK O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O SPECIJALISTIČKOM USAVRŠAVANJU DOKTORA MEDICINE S POSEBNIM OSVRTOM NA PITANJE USTAVNOSTI I ZAKONITOSTI PRAVILNIKA

Dana 8. srpnja 2016. objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine („Narodne novine"" br. 62/16 i 69/16 – ispravak). Pravilnikom se između ostalog mijenjaju troškovi specijalizacije te propisuje što se u ugovor o specijalizaciji može i mora unijeti kao i obveza ravnatelja da specijalizantima ponude izmijenjene ugovore o specijalizaciji. Ovakve odredbe Pravilnika dovode u pitanje njegovu ustavnost i zakonitost.

SAŽETAK:
Dana 8. srpnja 2016. objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine. Pravilnikom se između ostalog mijenjaju troškovi specijalizacije te propisuje što se u ugovor o specijalizaciji može i mora unijeti, te obveza ravnatelja da specijalizantima ponude izmijenjene ugovore o specijalizaciji.
Pravilnik o izmjenama i dopunama je, prema našem mišljenju, nesumnjivo neskladan zakonu, jer članci 5, 6. i 17. Pravilnika nisu temeljeni na člancima 139. st. 2. i 140. st. 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Pravilnik kao provedbeni propis samo razrađuje zakonske odredbe te se njegov donositelj mora kretati u okviru ovlaštenja koja su mu zakonom dana, a ovdje je ministar bitno izašao iz tog okvira.
Pravilnik o izmjenama i dopunama je protivan članku 90. st. 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske, jer ima povratno djelovanje.
Na koncu Pravilnik o izmjenama i dopunama je protivan i Zakonu o obveznim odnosima, jer prema članku 248. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, samo se zakonom može naložiti obveza sklapanja ugovora, a ne i podzakonskim aktom.
Ravnatelji koji nisu postupili u propisanom roku mogu imati odgovornost prema svojim upravnim vijećima i osnivačima te Ministarstvu zdravlja, ali ne bi mogli disciplinski odgovarati pred Hrvatskom liječničkim komorom, jer za to nema temelja. Osim toga radi se o obavljanju njihove upravne funkcije a ne posla liječnika.

Summary:
On the 8th of July 2016, the Ordinance amending the Ordinance on specialist training for medical doctors entered into force. The Ordinance, inter alia, changes costs of specialization and stipulates what specialization contract should contain, as well as Principal´s obligation to offer amended specialization contracts to medical specialist.
Ordinance on amendments is contrary to Article 90, para. 4 and 5 of the Croatian Constitution, as it has a retroactive effect.
Finally, the Ordinance on amendments is in collision with the Civil Obligations Act, as under Article 248 para. 1 of the respective act, only the statue can order an obligation of concluding the contract, and not an ordinance.
Principals who fail to act within the prescribed period may have a responsibility to their governing councils, founders and the Ministry of Health, but not to the Croatian Medical Chamber, because there´s no legal basis. In addition, principals perform their administrative affairs, and not the affairs of doctors.

Ključne riječi: Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, specijalizant, specijalist, ravnatelji, Hrvatska liječnička komora

Krešimir Rožman, dipl. iur.
Urednik „Radnog prava""

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 378.22:614.23

Jasenka Pap, dipl. iur.; Nevenka Mirković, dipl. iur.

PREKOGRANIČNA ZDRAVSTVENA ZAŠTITA NA TERET OBVEZNOGA ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

U članku je detaljno opisan postupak kojim osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ima pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja koristiti zdravstvenu zaštitu u drugim državama na teret obveznoga zdravstvenog osiguranja.

SAŽETAK:

Osigurana osoba Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) ima pravo na teret sredstava obveznoga zdravstvenog osiguranja koristiti zdravstvenu zaštitu u drugim državama članicama Europske unije, državama s kojima Republika Hrvatska ima zaključen međunarodni ugovor kojim je uređeno pitanje korištenja zdravstvene zaštite te u trećim državama (države s kojima Republika Hrvatska nije sklopila ili preuzela međunarodni ugovor, odnosno sklopljenim međunarodnim ugovorom nije uređeno pitanje korištenja zdravstvene zaštite) pod uvjetima i na način utvrđen Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Direktivom 2011/24/EU te općim aktom HZZO-a o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.

Summary:
The insured persons of the Croatian Health Insurance Fund has the right to use insurance, at the expense of mandatory health care insurance, in other EU member states and countries with which Croatia has concluded an international agreement which regulates the issue of health care usage, and in third countries (countries with which Croatia has not concluded an international treaty, and with concluded international agreement is not regulated the issue of health care usage) under the conditions and in the manner established by the Mandatory Health Insurance Act, and with the EU regulations on the coordination of social security systems, Directive 2011/24/EC and the general act of CHIF on cross-border healthcare.

Ključne riječi: prekogranična zdravstvena zaštita, propisi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Direktiva 2011/24/EU, upućivanje na liječenje, planirana zdravstvena zaštita, neodgodiva zdravstvena zaštita, prethodno odobrenje, posebni doprinos, naknada troškova

Jasenka Pap, dipl. iur.
Nevenka Mirković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 368.94

Fran Marović, dipl. ing.

IZRADA PROCJENE RIZIKA NA RADU

Procjena rizika je dokument koji je prije svega namijenjen radnicima kako bi se zaštitili od rizika kojima su izloženi prilikom obavljanja rada. Zbog toga je nužno da navedeni dokument bude što dostupniji radnicima.
Pravilnik o izradi procjene rizika stupio je na snagu 2. listopada 2014. te je zadnji datum priznavanja procjene opasnosti odnosno njihove revizije 1. listopada ove godine (naravno, ako je revizija bila propisana).

SAŽETAK:
Člankom 18. Zakona o zaštiti na radu utvrđena je obveza izrade procjene rizika na radu. Poslodavac je obvezan procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi.
Poslodavac je obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom. Ukoliko poslodavac odnosno ovlaštena osoba za poslove zaštite na radu tijekom procjene rizika utvrdi da neke rizike nije moguće u potpunosti otkloniti poslodavac je u obvezi primjene osnovnih (tehničke mjere) ili posebnih (mjere koje se odnose na radnika) pravila zaštite na radu. Ukoliko poslodavac ne ispunjava uvjete da sam izradi procjenu rizika u obvezi je u tu svrhu angažirati pravnu osobu ovlaštenu za te poslove koja je u obvezi da u pisanom obliku odredi stručnjaka zaštite na radu koji će kod dotičnog poslodavca obavljati poslove zaštite na radu čime se odgovornost personalizira.
Kako je procjena rizika dokument na kojem se temelji provedba zaštite na radu, u bitne poslove stručnjaka zaštite na radu spada sudjelovanje u postupku izrade procjene rizika, a poslodavac je obvezan i radnike i njihove predstavnike uključiti u postupak procjene rizika.

Summary:
The article 18 of the Occupational Health and Safety Act established the obligation to prepare a risk assessment at workplace. The employer shall assess the risks to life and health of the workers and people at work, particularly in relation to the work´s resources, working environment, technology, physical hazards, or usage of chemical or biological agents.
As the risk assessment is a document on which the implementation of health and safety at work is based, important jobs for the occupational health and safety specialist involve participation in the process of developing a risk assessment, while the employer is obliged to include employees and their representatives in the risk assessment process.

Ključne riječi: rizik, procjena rizika, opasnosti, napori, vjerojatnost nastanka štetnog događaja, veličina posljedica, matrica procjene rizika

Fran Marović, dipl. ing.
Udruga za promicanje zaštite

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 331.45

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, dipl. iur.; Dr. sc. Safet Subašić, prof.

PRAVNA MOTRIŠTA PROBLEMA NEZAPOSLENOSTI

Na stranicama ovog časopisa bavili smo se problemom nezaposlenosti s ciljem ukazivanja na potrebu definiranja samog pojma i njegovog ontološkog i povijesnog značenja. Također, ukazali smo na činjenicu da nezaposlenost kao društvena pojava, prije svega, pripada pojmovno kategorijalnom sustavu radnog prava. Naime, poznato je da se mnoge društvene discipline u svom metodološkom pristupu bave izučavanjem različitih aspekata fenomena rada, nezaposlenosti i posljedica koje iz njih proizlaze. Brojni su filozofi, sociolozi, ekonomisti, psiholozi, pravnici i dr. istraživali značenje rada i društvenih pojava povezanih s njim od čega je nezaposlenost posebno izražena. Znanstveno izučavanje ovih fenomena i društvenih odnosa koje oni stvaraju neophodan su uvjet da bi se konkretni problemi povezani s njima adekvatno rješavali. Pravo i pravna znanost u tome imaju posebnu ulogu, polazeći pri tome od premise da je cilj prava da na što pravedniji način uredi društvene odnose. Naravno, da pravo i pravda nisu isto, o čemu smo također dosta govorili na stranicama ovog časopisa. Autori ovog članka o tome su pisali u knjizi Pravo i pravednost. Upravo zbog toga, pravu i pravnoj znanosti ne treba pridavati preveliki značaj ili mu određivati ulogu u društvu koja mu objektivno ne pripada. Uostalom, pravo ipak proizlazi iz politike, a ne obrnuto. Dakle, pravo samostalno ne uređuje društvene odnose, ono niti to može niti to treba. Kada govorimo o znanosti, važno je napomenuti da različite početne pretpostavke istraživanja i odabira metodologije vrlo često ovise od vrijednosnih orijentacija autora. To se onda provlači kroz sami tijek istraživanja, pa i na rezultate i interpretaciju samih istraživanja.
U ovom radu nastavljamo sa izučavanjem problema nezaposlenosti, usmjeravajući diskurs problema na pravna motrišta te moguće aspekte rješavanja ovog problema.

SAŽETAK:
Novi fleksibilni oblici zapošljavanja postali su dio radno-pravnog sustava u zemljama Europske unije. Oni pomažu da se smanji nezaposlenost. Međutim, oni podrazumijevaju značajnije promjene društvene strukture i transformaciju sustava obrazovanja i samoobrazovanja. Problem nezaposlenosti problem je cijelog društva, jer ne dati ili ne omogućiti svima da uđu u svijet rada prema svojim sposobnostima direktan je udar na slobode i prava čovjeka i građanina.

Summary:
New flexible forms of employment have become part of the labour-law system in the European Union member states. They help in reducing unemployment. However, they imply significant changes in the social structure and also the transformation of education and self-education. The problem of unemployment is a problem of the whole society, because, not allowing everyone to find work according to their abilities is a direct attack on the freedom and rights of man and citizen.

Ključne riječi: nezaposlenost, radni odnosi, fleksigurnost, ljudski potencijali, ljudski kapital

Dr. sc. Milorad Ćupurdija, prof. v. š.
Dr. sc. Safet Subašić, prof.

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 331.56:34

Ljiljana Kaliterna Lipovčan, Toni Babarović, Andreja Brajša-Žganec, Predrag Bejaković, Lidija Japec

TRENDOVI U KVALITETI ŽIVOTA HRVATSKA: 2007. ? 2012. S NAGLASKOM NA SUBJEKTIVNO BLAGOSTANJE

Praćenje subjektivnog blagostanja može dovesti do vrijednih podataka, osobito kada društvo očekuje značajne promjene i reforme, kao što je trenutačno slučaj s Hrvatskom, sada punopravnim članom EU-a. Važne su intervencije politika za povećanje subjektivnog blagostanja stanovništva, ne samo jer je dobro osjećati se sretnim, već i jer sretni građani više volontiraju, imaju pozitivnije radno ponašanje i uspješniji su u više područja života. Subjektivno blagostanje treba ozbiljno uzeti u obzir prilikom donošenja politika jer povećanje blagostanja pojedinca čini dobro društvu u cjelini.

SAŽETAK:
Praćenje subjektivnog blagostanja može dovesti do vrijednih podataka, osobito kada društvo očekuje značajne promjene i reforme, kao što je trenutačno slučaj s Hrvatskom, sada punopravnim članom EU-a. Subjektivno blagostanje treba ozbiljno uzeti u obzir prilikom donošenja politika jer povećanje blagostanja pojedinca čini dobro društvu u cjelini. Između 2007. i 2012. došlo je do zamjetnog rasta razine subjektivnog blagostanja hrvatskih građana. Međutim, prema mnogim indeksima to je još uvijek ispod prosjeka EU28. Iako je subjektivno blagostanje napredovalo u ovom razdoblju, ono je još uvijek relativno nisko među starijim stanovništvom, nižim prihodovnim skupinama i nezaposlenima. Stoga su potrebne mjere za povećanje sudjelovanja na tržištu rada, osiguranje adekvatnih prihoda za sve, posebice za starije dobne skupine, a one su u skladu sa strategijom Europa 2020.

Summary:
The monitoring of subjective well-being can provide valuable data, especially when a society expects substantial changes and reforms, as currently is the case in Croatia, now a full member of the EU. Subjective well-being should therefore be seriously considered in policymaking, as an increase in individual well-being benefits society as a whole. There has been a noticeable increase in the level of subjective well-being of Croatian citizens between 2007 and 2012. However, this is still below the EU28 average according to many indices. Although subjective well-being improved during this period, it is still relatively low among older people, lower income groups, and unemployed people. Measures to increase labour market participation, to ensure adequate income for all, especially for older age groups, are necessary and in accordance with the Europe 2020 strategy.

Ključne riječi: kvaliteti života, subjektivno blagostanje, zadovoljstvo životom, Hrvatska

Ljiljana Kaliterna Lipovčan, Toni Babarović, Andreja Brajša-Žganec, Predrag Bejaković, Lidija Japec

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 316.728

Alan Vajda, mag. iur.

UREDBA O POTICANJU ULAGANJA

Navedenim stručnim tekstom dajemo prikaz Uredbe o poticanju ulaganja koja je objavljena u Narodnim novinama br. 31/16., s time da se istom po prvi puta na sustavan i transparentan način utvrđuju na jednom mjestu za sva tijela državne uprave potrebni uvjeti i dokumentacija koju potencijalni korisnici potpore moraju ispuniti radi podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava za dodjelu bespovratnih novčanih potpora.

SADRŽAJ:
Obzirom da je stupanjem na snagu Uredbe o poticanju ulaganja (Narodne novine, br. 31/16), prestala važiti dosadašnja Uredba o poticanju investicija i unapređenju investicijskog okruženja (Narodne novine, br. 40/13). Istom se propisuje oblik i obvezni sadržaj prijave za odobrenje statusa korisnika potpore s pripadajućim obrascima; postupak prijave, odobravanja i korištenja potpora, uključujući kriterije i način izračuna iznosa državne potpore; obvezni sadržaj godišnjeg izvješća o izvršenju projekta ulaganja i korištenju potpora; dokumentacija koju je potrebno dostaviti za odobrenje korištenja potpora, odnosno ostvarivanje prava na isplatu odobrenih potpora; te druga pitanja s tim u vezi.

Summary:
Since the Regulation on Investment Incentives Act (Official Gazette no. 31/16) entered into force, it replaced the previous Regulation on encouraging investment and improving the investment environment (Official Gazette no. 40/13) which prescribes the form and mandatory content for the apply for the approval status of the aid beneficiary with the corresponding patterns: application and approval procedures and the usage of grants, including the criteria and the method of calculating the amount of state support; the mandatory content of the annual report on the execution of the investment project and the use of grants; documentation that must be submitted for the approval of grant usage, or exercise of the right to payment of the approved grant; and other issues in this regard.

Ključne riječi: Uredba o poticanju ulaganja, državne potpore, investicije

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 9/2016

UDK: 330.322