Prijelaz na drugačiji oblik zaposlenja - prava radnika i obveze poslodavca

Krešimir Rožman, mag. iur.

Ugovor o radu za stalne sezonske poslove

Članak obrađuje ugovor o radu za stalne sezonske poslove prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine 151/22), kojim je uvedena mogućnost takvog ugovora o radu i na određeno vrijeme i na neodređeno vrijeme. 

Sažetak: 
Poslodavac koji posluje sezonski može s radnikom sklopiti posebni ugovor o radu za stalne sezonske poslove, koji može biti na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme.  Ako se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, može se ugovoriti da radnik izvan sezone nije u obvezi obavljati ugovorene poslove, a poslodavac nije u obvezi isplate plaće, ali poslodavac plaća doprinose i radnika ne odjavljuje. Druga je mogućnost da ga izvan sezone odjavi u kojem slučaju radniku radni odnos miruje i može se zaposliti drugdje. Ako se ugovor o radu sklapa za određeno vrijeme, poslodavac je izvan sezone obveznik plaćanja doprinosa za produženo mirovinsko osiguranje, osim ako se na prijedlog radnika ne sporazumije drukčije, te iduće sezone radniku ponudi isti ugovor o radu.

Summary:
An employer who operates seasonally can enter into a special employment contract with an employee for permanent seasonal jobs, which can be for a fixed or indefinite period. If the employment contract is concluded for an indefinite period, it can be agreed that the worker is not obliged to perform the contracted work in the off-season, and the employer is not obliged to pay the salary, but the employer pays contributions and does not deregister the worker. Another option is to deregister worker during the off-season, in which case the worker's employment is suspended and he/she can be employed elsewhere.

Ključne riječi: sezonski poslovi, ugovor o radu na određeno vrijeme, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, mirovanje radnog odnosa, zdravstveno osiguranje 

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno pravo“

RADNO PRAVO 3/2023

UDK:  329.24. 004

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Upravno vijeće ustanove i odlučivanje o pojedinačnim pravima radnika ustanove u drugom stupnju

U članku se iznosi pregled zakonskog uređenja nadležnosti i zadaća upravnih vijeća, ne samo prema Zakonu o ustanovama, već i prema posebnim zakonima, s posebnim osvrtom na ulogu upravnog vijeća ustanove kao drugostupanjskog tijela u postupku zaštite prava radnika iz radnog odnosa kod poslodavca.

Sažetak:

Upravno vijeće je temeljno kolegijalno tijelo koje upravlja ustanovom, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, kako to propisuje čl. 35. st. 1. Zakona o ustanovama. Iz teksta citirane zakonske odredbe je razvidno kako se ovo tijelo nužno ne mora nazivati upravno vijeće, nego je moguće da se posebnim zakonima ili autonomnim aktima ustanove u skladu sa zakonom ovo kolegijalno tijelo naslovi i drugačije. Ako se u ustanovi ne ustrojava upravno vijeće ili drugi odgovarajući kolegijalni organ utvrđen zakonom, tada ravnatelj ima sva ovlaštenja upravnog vijeća, osim ako zakonom nije drugačije određeno.

Summary:
The Administrative Council is the basic collegial body that manages the institution, unless otherwise specified by a special law, as prescribed by Art. 35, paragraph 1 of the Act on Institutions. It is clear from the text of the cited legal provision that this body does not necessarily have to be called the administrative council, but it is possible that special laws or autonomous acts establish this collegial body in a different way in accordance with the law. If the institution does not establish an administrative council or other appropriate collegial body established by law, then the director has all the powers of the administrative council, unless otherwise provided by law.

Ključne riječi: upravno vijeće, ustanove, zahtjev za zaštitu prava

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 3/2023

UDK: 349.22: 342.7

mr. sig. Bruno Štajner

Rad od kuće i zaštita na radu

U radu su ukazane obveze poslodavca po pitanju uređenja mjesta rada kada se rad odvija u prostoru radnika s posebnim osvrtom ostvarivanja prava radnika temeljem ozljede na radu.

Sažetak: 
Cilj i svrha ovog članka je ukazati na problematiku provedbe mjera zaštite na radu kada radnici za poslodavca obavljaju rad u vlastitom domu, odnosno rade od kuće. Usvajanjem izmjena i dopuna Zakona o radu te provedbenih propisa iz područja zaštite na radu, u pogledu ostvarivanja prava s osnova zaštite na radu, prava radnika koji rade iz vlastitog doma izjednačena su s pravima koje radnici ostvaruju radeći u prostoru poslodavca.

Summary:
The aim and purpose of this article is to point out the issues of implementing safety measures at work when employees work in their own homes. With the adoption of amendments to the Labour Act and implementing regulations in the field of occupational health and safety, the rights of employees who work from their own homes are equated with the rights exercised by employees working at the premises of the employer.

Ključne riječi: zaštita na radu, rad od kuće, obveze poslodavca, prava radnika

mr. sig. Bruno Štajner

RADNO PRAVO 3/2023

UDK:  331.102: 004

dr. Željko Mrnjavac; dr. Predrag Bejaković

Problem kadrovskog deficita u Hrvatskoj i mogućnosti njegovog rješavanja u uvjetima digitalizacijskih promjena

Rasprave o znanjima, vještinama i sposobnostima u kontekstu deficitarnih zanimanja u gospodarstvu predstavljaju pravi izazov. One se kreću u vrlo širokom rasponu od prepoznavanja razmjerno jednostavnih znanja, vještina i sposobnosti potrebnih za obavljanje rutinskog posla do vrlo složenih kreativnih radnih zadataka koji su stalno podložni promjenama i novim izazovima. Ne radi se tu samo o razlici između vještina za pojedine gospodarske sektore, nego i o prenosivosti vještina izvan samog sektora. Osim toga, rasprave o znanjima, vještinama i sposobnostima s jedne strane, te kreativnim zadacima s druge, u velikoj su mjeri smještene unutar i/ili vezane uz brojne i dugotrajne diskusije o politikama razvoja pojedinog sektora, usklađivanju obrazovnih programa s potrebama na tržištu rada te potrebi ostvarivanja zapošljivosti u uvjetima stalnih i ubrzanih tehnoloških i društveno-ekonomskih promjena.

Sažetak:
Hrvatska ima ozbiljnih poteškoća u usklađivanju ponude i potražnje za radnom snagom. To je sve teže ostvariti u uvjetima stalnih promjena na tržištu rada, posebice u uvjetima digitalne transformacije gospodarstva. Postoji više vrsta neusklađenosti kao i kriteriji za njihovo mjerenje. Istodobno, tržište rada u Hrvatskoj obilježava značajan nedostatak radne snage za neke važne poslove, što je najčešće posljedica teških radnih uvjeta, slabih primanja i/ili nedovoljnih mogućnosti profesionalnog napredovanja. Procjena sadašnjih i predviđanje budućih potreba za vještinama provodi se na više različitih načina, a važno je naglasiti kako nijedna metoda nije dovoljna sama po sebi, već samo može poslužiti kao indikator općih kretanja. Ocjena sadašnjeg stanja i pogotovo procjena budućih trendova je jako zahtjevna i može biti tek grubi pokazatelj koji ne bi smio previše utjecati na donošenje odluka o financiranju obrazovnih ustanova ili pokušaju kvantificiranja upisnih kvota za pojedine struke. 

Summary:
Croatia has serious difficulties in harmonizing the supply and demand for labour. This is increasingly difficult to achieve in the conditions of constant changes in the labour market, especially in the conditions of the digital transformation of the economy. There are several types of non-adjustment as well as criteria for measuring them. At the same time, the labour market in Croatia is characterized by a significant lack of manpower for some important jobs, which is most often a consequence of difficult working conditions, low incomes and/or insufficient opportunities for professional advancement. Assessment of current and forecasting of future skills needs is carried out in a number of different ways, and it is important to emphasize that no method is sufficient by itself, but can only serve as an indicator of general trends. The assessment of the current situation and especially the assessment of future trends is very demanding and can only be a rough indicator that should not have too much influence on decision-making on the financing of educational institutions and/or attempt to quantify enrolment quotas for certain professions.

Ključne riječi: nedostatak radnika, tržište rada, obrazovanje, Hrvatska

dr. Željko Mrnjavac - Ekonomski fakultet Split
dr. Predrag Bejaković  – Institut za javne financije, Zagreb

RADNO PRAVO 3/2023

UDK: 331.5: 004

Alan Vajda, mag. iur.

Uvjeti za zapošljavanje stranih državljana u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj

Navedenim stručnim tekstom dajemo prikaz postupka zapošljavanja stranih državljana u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj koji se provodi na temelju odredba Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, Zakona o strancima i Zakona o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji.

Sažetak:
Bez obzira na činjenicu što Zakon o strancima, odnosno Zakon o državljanima država članica Europskog gospodarskog prostora i članovima njihovih obitelji omogućava boravak i rad državljana trećih zemalja kao i državljana članica Europskog gospodarskog prostora omogućava rada i boravak stranaca u Republici Hrvatskoj kako u odgojno-obrazovnim ustanovama u Republici Hrvatskoj, tako i na drugim radnim mjestima u Republici Hrvatskoj bilo bi poželjno pridonijeti razvoju sustava zapošljavanja stranaca u Republici Hrvatskoj i to na način da se prednost pri zapošljavanju prvo omogući domaćem stanovništvu, a što bi trebalo dovesti i do stvaranja znatno boljih radnih uvjeta  u Republici Hrvatskoj.

Summary:
Regardless of the fact that the Act on Foreigners, i.e. the Act on Citizens of Member States of the European Economic Area and their Family Members enables the residence and work of citizens of third countries as well as citizens of the European Economic Area, it enables the work and residence of foreigners in the Republic of Croatia as well as in educational institutions in the Republic of Croatia, as well as in other workplaces in the Republic of Croatia, it would be desirable to contribute to the development of the system of employment of foreigners in the Republic of Croatia in such a way as to give priority to the local population in employment, which should also lead to the creation of significantly better working conditions in Republic of Croatia.

Ključne riječi: zapošljavanje stranih državljana, odgojno-obrazovne ustanove

Alan Vajda, mag. iur.

RADNO PRAVO 3/2023

UDK: 331.5: 37 (497.5)