Časopis Radno PRAVO - Broj: 07/23 (Srpanj 2023.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Novootvorena pitanja najnovije zabrane rada nedjeljom

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

S vremena na vrijeme hrvatski zakonodavac se upusti u normativnu aktivnost što za predmet ima zabranu rada nedjeljom. Posljedično, svaka takva djelatnost otvara određena pitanja i nerijetko stvara kontroverze u stručnim krugovima.

Sažetak:
Svaka zabrana u okvirima radnog prava, a posebice ograničavanje ili uskrata temeljnog prava na rad neminovno izaziva nezadovoljstvo na različitim stranama, od neposredno uključenih sudionika, preko gospodarstvenika, poslodavaca, radnika, sve do sindikata, inspektora rada i redom dalje.
Radnik ima pravo na tjedni odmor, između ostalih prava. Razvoj društva i organizacije rada kao specifičnog segmenta uređenja radnih odnosa, postavlja nove izazove pred zakonodavca. Djelatnost trgovine, ako ne ranije, a onda od hrvatske samostalnosti, jedna je od kritičnih djelatnosti za uredno snabdijevanje građana, koji relativno slabo ili malo mare o radnicima u toj djelatnosti, njihovim (temeljnim) pravima, obvezama, plaćama.
U radu su istaknuta teorijska i praktična pitanja koja su nastala novostvorenim zakonskim rješenjem u okviru novele propisa zakonske snage što uređuje materiju radnog vremena u djelatnosti trgovine.
Zaključno se upućuje na otvoreno pitanje reakcije poslodavaca na novouvedenu zabranu (ograničenje?) rada nedjeljom, nomotehnička pitanja budućeg kalkuliranja sa radnim nedjeljama, činjenicu da nije propisana obveza poslodaca da prilikom donošenja odluke o radnim nedjeljama konzultira radnike ni njihove ovlaštene predstavnike i upozorava na činjenicu da u radnom pravu nijedna zabrana nije dobra.

Summary:

Any prohibition within labor law, and especially the limitation or denial of the fundamental right to work, inevitably causes dissatisfaction on various sides, from the directly involved participants, through businessmen, employers, employees, all the way to trade unions, labor inspectors and so on.
Employees have the right to a weekly holiday, among other rights. The development of society and the organization of work as a specific segment of the regulation of labor relations poses new challenges to the legislator. The trade activity, if not earlier, then since Croatian independence, is one of the critical activities for the orderly citizen, who care relatively little or little about the workers in that activity, their (fundamental) rights, obligations, salaries.
The paper highlights the theoretical and practical issues that arose from the newly created legal solution within the framework of the amendment to the regulations with legal force, which governs the matter of working hours in trade activities.
In conclusion, it refers to the open question of employers' reaction to the newly introduced prohibition (restriction?) of working on Sundays, nomotechnical issues of future calculation with working Sundays, the fact that there is no prescribed obligation for employees to consult workers or their authorized representatives when making a decision on working Sundays, and warns of the fact that in labor law, no prohibition is fine.

Ključne riječi: nedjelja, zabrana rada, trgovina, sloboda rada, izdvojene djelatnosti

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
općinski državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu u Virovitici

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 331.31

 

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 07/23 - ostali članci

Krešimir Rožman, mag. iur.

Rad radnika starijih od 65 godina

Autor obrađuje mogućnost rada radnika starijih od 65 godina, prema općem propisu tj. prema Zakonu o radu, te prema nekim posebnim propisima. Također daje prikaz mogućnosti i uvjeta rada pod kojima takvi radnici mogu raditi a da im se i dalje isplaćuje mirovina.

Sažetak: 
Sukladno članku 112. st. 1. t. 6. Zakona o radu ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore. Dakle, radnici mogu nastaviti raditi ako se tako dogovore s poslodavcem. Dogovor može biti izričit ali i prešutan, tj. suglasnošću volja izraženim na drugi način (konkludentnim radnjama). 
Pod uvjetima propisanim Zakonom o mirovinskom osiguranju korisnicima mirovine ista se obustavlja ako rade, ali postoji i niz izuzetaka, pa tako korisnici starosne, prijevremene i obiteljske mirovine mogu raditi pola radnog vremena i primati mirovinu. 
Kod nastavka rada nakon navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža treba napomenuti da ugovor o radu na određeno vrijeme za iste poslove ne bi bio dopušten, jer prema članku 12. st. 1. Zakona o radu ugovor o radu na određeno vrijeme je moguć ako je potreba za radom privremena, a u slučaju nastavka rada na istim poslovima ne može se govoriti o privremenoj potrebi za radom. 

Summary:
Pursuant to Article 112, paragraph 1, point 6 of the Labour Act, the employment contract ends when the worker reaches 65 years and 15 years of pensionable service, unless the employer and the worker agree otherwise. Therefore, workers can continue to work if they so agree with the employer. The agreement can be explicit or tacit, i.e. by agreement of will expressed in another way (conclusive actions). When continuing to work after reaching 65 years and 15 years of pensionable service, it should be noted that a fixed-term employment contract for doing the same jobs as before would not be allowed, because of article 12, paragraph 1 of the Labour Act which states that a fixed-term employment contract is possible if the need for work is temporary, and in the case of continuing to work the same jobs, it cannot be said that there is a temporary need for work.

Ključne riječi: 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, prestanak radnog odnosa, isplata mirovine, korisnici mirovine 

Krešimir Rožman, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 331.45

Snježana Baloković, dipl. iur.

Rad i socijalna sigurnost platformskih radnika

U prosincu 2021. godine predložena je direktiva o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem digitalnih platformi. Ovaj članak pozabavit će se prijedlogom direktive, a ujedno i rješenjem nastale situacije u hrvatskom zakonodavstvu.

Sažetak: 
Članak obrađuje problem novijeg datuma koji se pojavo ekspanzijom digitalnih platformi, putem kojih iz godine u godinu radi sve veći broj radnika, kako u državama Europskog gospodarskog prostora, tako i u ostalom dijelu svijeta. Trenutno oko 28 milijuna osoba u Europskoj uniji radi putem digitalnih radnih platformi, a očekuje se da će u 2025. tako raditi 43 milijuna osoba. Radi se o novom obliku organiziranog plaćenog rada, u kojem su radnici dostupni putem interneta radi obavljanja raznih plaćenih usluga. Ekonomija digitalnih platformi, koja se temelji na algoritamskim sustavima za organizaciju rada i upravljanje radom  putem aplikacija ili mrežnih stranica, donosi brojne koristi za radnike i poslodavce, s obzirom da se radi o uvjetima zapošljavanja koji nisu zahtjevni i fleksibilnom radnom vremenu, odnosno o plaćanju prema učinku. Digitalne platforme olakšavaju i samozapošljavanje i ostvarivanje prihoda neovisno o radnopravnom statusu, pa tako i dodatnih prihoda. Regulacija rada putem digitalnih platformi, a time i statusa radnika u sustavu socijalne sigurnosti, međutim odvija se puno sporije nego što raste potražnja za takvim radnicima, tako da se njihov radnopravni status regulira na različite načine od države do države. Slijedom toga, pojavila se inicijativa na europskoj razini za reguliranje radno pravnog statusa takvih radnika, a time i njihovo uključivanje u sustav socijalne sigurnosti. U prosincu 2021. godine predložena je direktiva o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem digitalnih platformi. Ovaj članak pozabavit će se prijedlogom direktive, a ujedno i rješenjem nastale situacije u hrvatskom zakonodavstvu.

Summary:
The article deals with a more recent problem that arose with the expansion of digital platforms, through which an increasing number of workers work every year, both in the countries of the European Economic Area and in the rest of the world. Currently, about 28 million people in the European Union work through digital work platforms, and it is expected that in 2025, 43 million people will work in this way. It is a new form of organized paid work, in which workers are available online to perform various paid services. The economy of digital platforms, which is based on algorithmic systems for organizing work and managing work through applications or websites, brings numerous benefits for workers and employers, given that the employment conditions are not demanding and there is also a benefit of flexible working hours, i.e., payment according to performance. Digital platforms facilitate self-employment and earning income regardless of working status, including additional income. The regulation of work through digital platforms, and thus the status of workers in the social security system, however, takes place much more slowly than the demand for such workers grows, so that their working status is regulated in different ways from state to state. As a result, an initiative appeared at the European level to regulate the working status of such workers, and thus their inclusion in the social security system. In December 2021, a directive was proposed on the improvement of working conditions in work through digital platforms. This article will deal with the proposal of the directive and the intentions to resolve the new situation in the Croatian legislation.

Ključne riječi: atipičan oblik rada, digitalne radne platforme, radnopravni status i socijalna sigurnost platformskih radnika, samozaposlene osobe kao platformski radnici

Snježana Baloković, dipl. iur.
Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 331.102: 004

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.

Opseg administrativno tehničkih poslova sudaca u stečajnom postupku - nužnost promjene paradigme

U članku se analizira uloga sudaca u stečajnim postupcima, s naglaskom na potrebu njihova rasterećenja od brojnih administrativno-tehničkih poslova koji dovode do loše učinkovitosti postojećeg sustava.

Sažetak:

Sudska ingerencija u stečajnom postupku odnosno u postupku generalne ovrhe rezultat je težnji da se ostvari pravednost glede ostvarenja cilja stečajnog postupka odnosno da se dosljedno ostvari načelo jednakosti vjerovnika, koje je relativizirano postojanjem isplatnih redova. Ipak, postoje široke povijesne varijacije u smislu postojanja današnjih profesionalnih standarda u opsegu obavljanja sudačkog posla i sudovanju. Cilj je analizirati opravdanost postojećih rješenja, koja umjesto da teže da stečajno (pravo)suđenje postane postupak u kojem sud u hitnom/žurnom postupku autoritetom svojih odluka učvršćuje i sankcionira građanskopravne odnose, na njega delegiraju nesudske poslove koji bi se trebali dejudicijalizirati odnosno delegirati.

Summary:

Court jurisdiction in bankruptcy proceedings, i.e., in general execution proceedings, is the result of the aspiration to achieve justice regarding the achievement of the goal of bankruptcy proceedings, i.e., to consistently achieve the principle of creditor equality, which is relativized by the existence of payment queues. Nevertheless, there are wide historical variations in terms of the existence of today's professional standards in the scope of judicial work and judging. The goal is to analyse the justification of the existing solutions, which instead of striving for the bankruptcy (law) trial to become a procedure in which the court in an urgent procedure consolidates and sanctions civil law relations with the authority of its decisions, delegate to it non-judicial affairs that should be de-judicialized or delegated.

Ključne riječi: stečajni postupak, administrativno tehnički poslovi, učinkovitost

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.
Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 347.736

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Odluka o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama

Autor daje prikaz odredbi Odluke o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama (NN 65/2023). Također analizira pravne aspekte te Odluke i pitanje kako ona obvezuje i kakve su mogućnosti radnika da sudski ostvari pravo na dodatak ako mu isti nije isplaćen odnosno nije isplaćen na odgovarajući način. 

Sažetak:
Odlukom o isplati privremenog dodatka na plaću državnim službenicima i namještenicima te službenicima i namještenicima u javnim službama (Narodne novine, br. 65/2023) utvrđena je privremena zaštitna mjera u vidu isplate privremenog dodatka na plaću u neto iznosu od 100, 80 i 60 eura mjesečno, ovisno o pripadnosti pojedinog radnog mjesta službenika i namještenika odgovarajućem razredu raspona koeficijenata složenosti poslova. 
Odluka koja je donesena na temelju članka 8. i 31. st. 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske nije propis. Stoga ostaje pitanje i problem na koji način će radnici dodatke moći ostvariti ako ne budu ispravno isplaćeni? Također je pitanje, je li i temeljem čega dodaci pripadaju i onim radnicima kojima se plaće isplaćuju iz vlastitih sredstava ustanova?

Summary:
The Decision on the Payment of a Temporary Supplement to the Salary of Civil Servants and State Employees and Civil Servants and Employees in Public Services (Official Gazette 65/2023) established a temporary protective measure in the form of the payment of a temporary supplement to the salary in the net amount of 100, 80 and 60 euros per month, depending on the individual workplace of the civil servant and employee to the corresponding class of the range of job complexity coefficients. The Decision created on the basis of Articles 8 and 31, Paragraph 2 of the Act on the Government of the Republic of Croatia is not a regulation. Therefore, the question and problem remains as to how the workers will be able to obtain the supplement if they are not paid out correctly? There is also the question of whether and on what basis the supplement also belong to those workers whose salaries are paid from the institution's own resources?

Ključne riječi: Odluka Vlade RH, dodatak na plaću, Zakon o Vladi Republike Hrvatske, odluka nije propis, vlastita sredstva ustanove

Hrvoje Orešić, mag. iur.
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.4:331

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Novi Zakon o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama

U članku donosimo pregled pravnih normi sadržanih u novom Zakonu o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama.

Sažetak:
Polako ali sigurno, pokreću se neophodni reformski procesi u sustavu javne uprave. Jedan od ključnih elemenata tih procesa je donošenje novih zakonodavnih rješenja koji će stvoriti preduvjete za njihovu provedbu u praksi. Naime, uvođenjem centraliziranog sustava zapošljavanja, uređenjem sustava plaća u državnoj službi i javnim službama, te kvalitetnijim uređenjem i upravljanjem Registrom zaposlenih i centralnim obračunom plaća osigurat će se efikasniji mehanizmi upravljanja u državnoj službi i javnim službama.

Summary:
Slowly but surely, the necessary reform processes in the public administration system are being initiated. One of the key elements of these processes is the adoption of new legislative solutions that will create preconditions for their implementation in practice. Namely, the introduction of a centralized employment system, regulation of the salary system in the civil service and public services, and better regulation and management of the Employee Register and central payroll will ensure more efficient management mechanisms in the civil and public services.

Ključne riječi: zaposlenik, registar zaposlenih, centralizirani obračun plaća, državna služba, javna služba

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.2:331.2

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Ovlaštenja stručnih tijela u svezi s radnopravnim statusom zaposlenika u javnim ustanovama

U članku autor donosi detaljni prikaz ovlaštenja stručnih tijela (stručnog voditelja, stručnog vijeća i dr.) u svezi s radnopravnim statusom zaposlenika u javnim ustanovama.

Sažetak:
Stručna tijela (stručni voditelj odnosno stručno vijeće) posebna su inokosna odnosno kolektivna tijela javnih ustanova, izvan onih  koja imaju reprezentativnu odnosno upravljačku funkciju (ravnatelj, upravno vijeće). Načelno se ne radi o mandatornim nego o opcijskim tijelima, ovisno da li je to predviđeno posebnim zakonom, aktom o osnivanju odnosno statutom ustanove. Iako ne sudjeluju izravno u postupcima ostvarivanja prava iz radnog odnosa radnika u javnim ustanovama, nadležnosti ovih tijela ipak korespondiraju s određenim pitanjima vezanim za radno-pravni status zaposlenika odnosno uz ostvarivanje prava na participaciju radnika u odlučivanju u ustanovi kao poslodavcu.

Summary:
Expert bodies (expert leader or expert council) are special collective bodies of public institutions, apart from those that have a representative or management function (principal, management council). These are not mandatory but optional bodies, depending on whether this is provided for by a special law, the act of foundation or the statute of the institution. Although they do not participate directly in the procedures for exercising rights from the employment relationship of workers in public institutions, the competences of these bodies correspond to certain issues related to the labour law status of employees, i.e. to the exercise of the right to participation of workers in decision-making in the institution.

Ključne riječi: javne ustanove, stručna tijela, nadležnost, ovlasti

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Upravnog odjela Veleučilišta u Šibeniku

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.2: 354

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

Uzroci i posljedice migracijskih tokova iz Hrvatske

Proširenje EU prema Istoku Europe izazvalo je prilično žestoke rasprave o tome kakvi će biti imigracijski tokovi iz novih i budućih zemalja-članica jer će u konačnici i stare zemlje članice morati otvoriti svoja tržišta rada njihovim radnicima. Europske bi integracije trebale poboljšati životni standard u novim i budućim zemljama-članica i općenito unaprijediti gospodarske uvjete u EU čime bi bilo manje razloga za migracije. Ipak javlja se neminovno i često pitanje treba li se bojati širenja prema Istoku Europe?

Sažetak:
U EU i svijetu značajno je porasla važnost migracija radne snage koje su bitan ekonomski fenomen. Migranti privučeni boljim mogućnostima zapošljavanja odlaze s područja visoke nezaposlenosti i niske razine dohotka na područja s višom razinom dohotka i manjom nezaposlenosti gdje očekuju ostvariti osjetno bolju perspektivu za sebe i članove svoje obitelji. Ipak, pritom postoje značajni troškovi razdvajanja ili napuštanja vezani uz odlazak iz uobičajenog vlastitog socijalnog - kulturološkog - jezičnog okruženja u nove uvjete. Iako su često zanemareni u suvremenoj literaturi, ti troškovi su među najznačajnijim čimbenicima koji ograničavaju međunarodne migracije. Značajan dio radne snage pojedine zemlje može zbog tih čimbenika, uz druge neizmijenjene uvjete, ipak radije odlučiti da ostane kod kuće i zaboravi na iseljenje kako bi izbjegao rizik seljenja i napuštanja obitelji i prijatelja. 

Summary:
In the EU and the world, the importance of labour migration, which is a central economic phenomenon, has grown significantly. Migrants attracted by better employment opportunities leave areas with high unemployment and low income levels to areas with higher income levels and less unemployment, where they expect to achieve significantly better prospects for themselves and their family members. Nevertheless, there are noteworthy costs of separation or abandonment related to leaving one's usual social-cultural-linguistic environment to new conditions. Although often neglected in contemporary literature, these costs are among the most crucial factors limiting international migration. A substantial part of the labour force of a given country may, due to these factors, with other unchanged conditions, still prefer to stay at home and forget about emigration in order to avoid the risk of moving and leaving family and friends.

Ključne riječi: Europska unija, tržište rada, migracije radne snage, Hrvatska

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 331.556.4

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.

Nomotehničke i druge oznake Kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2023. – 2024.)

Od 1. siječnja 2023. primjenjuje se Kolektivni ugovor za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2023. – 2024.), koji je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 21 od 22. veljače 2023.

Sažetak:

Subjekti potpisnici Kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na brodovima u međunarodnoj plovidbi (2023. – 2024.) su Hrvatska udruga brodara Mare Nostrum iz Zagreba i Sindikat pomoraca Hrvatske, sa Sjedištem u Rijeci. „Ugovorne strane zaključuju ovaj Kolektivni ugovor u dobroj vjeri radi promicanja i održavanja socijalnog dijaloga i skladnih odnosa između stranaka potpisnica koji se temelji na obostranom uvažavanju interesa i prava“. Sadržaj ovoga Kolektivnog ugovora raspoređen je u odredbama od članka 1. do članka 33. i „Opći dodatak (1) – platne ljestvice“, „Minimalne plaće pomoraca... na brodovima nosivosti preko 6.000 GT – tankeri“, „Opći dodaci“ (nacionalni bladani, novčane naknade), posebno predložak ugovora o zaposlenju pomoraca (obrazac), lista nositelja i  arbitara i „žalbeni postupak na brodu“. U radu se piše i o drugim nomotehničkim svojstvima ovoga Kolektivnog ugovora. 

Summary:
From January 1, 2023, the Collective Agreement for Croatian seafarers on ships in international navigation (2023 - 2024), which was published in "Narodne novine" No. 21 of February 22, 2023, applies. The signatories of this Collective Agreement are the Croatian Association the shipping company Mare Nostrum from Zagreb and the Croatian seamen's union, with headquarters in Rijeka. "The contracting parties conclude this Collective Agreement in good faith for the purpose of promoting and maintaining social dialogue and harmonious relations between the signatory parties, which is based on mutual respect of interests and rights."
The content of this Collective Agreement is distributed in the provisions from Article 1 to Article 33 and "General Supplement (1) - salary scales", "minimum wages of seafarers... on ships over 6,000 GT - tankers", "General Supplements" (national holidays, cash payments), especially the template of the employment contract for seafarers (form), the list of holders and arbitrators and the "appeal procedure on board". The paper also describes other nomotechnical properties of this Collective Agreement.

Ključne riječi: Kolektivni ugovor, pomorci, brodovi, međunarodna plovidba

prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur, dipl. iur.
znanstveni savjetnik

RADNO PRAVO 7/8-2023

UDK: 349.2: 656.61