Osiguranje zdravlja na radu

Krešimir Rožman, mag. iur.

Pravilnik o radu i opći akti prema posebnim propisima

U članku autor obrađuje pravilnik o radu te analizira što se sve može smatrati pravilnikom o radu a što ne. Posebno obrađuje opće akte prema posebnim propisama s aspekta da li se moraju donositi u postupka kao pravilnici o radu. 

Sažetak: 
Opći akti odnosno pravilnici koji se kod poslodavca donose temeljem posebnih propisa nisu pravilnici o radu. Stoga se ne moraju donositi u proceduri po kojoj se donosi pravilnik o radu (savjetovanje, stupanje na snagu, objava), zbog čega niti njihovo nedonošenje ili manjkav sadržaj ne može dovesti do upravne mjere iz članka 226. st. 1. t. 18. Zakona o radu, niti propust nesavjetovanja s radničkim vijećem ne može predstavljati prekršaj iz članka 228. st. 1. t. 28. Zakona o radu, jer se prekršaj odnosi na nesavjetovanje o pravilniku o radu iz članka 26. st. 1. Zakona o radu, a ne o općim aktima iz posebnih zakona. Međutim, preporučljivo je da se o navedenim općim aktima poslodavac ipak savjetuje s radničkim vijećem jer time pokazuje suradljivost s radnicima i njihovim predstavnicima, što poboljšava odnose i olakšava primjenu. 

Summary:
General acts or regulations adopted by the employer based on special regulations are not labour regulations. Therefore, they do not have to be adopted in the procedure according to which the ordinance on work is adopted (consultation, entry into force, publication), which is why even their non-adoption or deficient content cannot lead to an administrative measure from article 226, paragraph 1, point. 18 of the Labour Act, nor failure to consult with the works council can constitute a violation from article 228, paragraph 1, point. 28 of the Labour Law, because the offense refers to failure to consult on the labor regulations from article 26, paragraph 1 of the Labour Act, and not about general acts from special laws. However, it is recommended that the employer still consults with the workers' council about the aforementioned general acts, as this shows cooperation with the workers and their representatives, which improves relations and facilitates application.

Ključne riječi: pravilnik o radu, opći akt, statut, pravilnik o organizaciji i sistematizaciji, savjetovanje, stupanje na snagu, objava, prekršaj, upravna mjera, radničko vijeće

Krešimir Rožman, mag. iur.
urednik "Radnog prava"

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 391:22

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Organizacija, provedba i nezakonitosti u štrajku službenika u pravosuđu

Organizacija svakog dopuštenog odnosno zakonitog štrajka zahtjeva određene vještine organizatora, a pravosuđe kao djelatnost od velikog značaja za svakodnevni život građana i premreženo brojnim interesima, stavlja na kušnju gotovo u jednakoj mjeri sve sudionike tripartitnog socijalnog dijaloga.

Sažetak:
Proglas štrajka državnih službenika i namještenika zaposlenih u sudovima i državnim odvjetništvima u sadržaju je imao osnovnu intenciju povećanje plaće, naknadno proglašenu gospodarskim i socijalnim interesom štrajkaša, uz koje obrazloženje je navedena kolektivna akcija radnika ocjenjena zakonitom od strane nadležnih sudova.
Dopuštenost štrajka u biti ovisi od poštivanja zakonom propisane procedure organizacije i provedbe, što je obilno bilo prepušteno improvizaciji u promatranom štrajku zaposlenih u pravosuđu, pri čemu se ne treba skrivati iza sudske odluke da je štrajk dopušten, budući da ista također sadrži određene nelogičnosti. Neposredna provedba štrajka izazov je za svaki sindikat i članove, što se mogu zapaziti kroz okolnost nepostojanja smišljenog plana organizatora, nesnalaženja u osnovnim propisima što uređuju materiju štrajka, nerealnim zahtjevima upravljenim prema poslodavcu, prekidanjem štrajka zbog odlaska na godišnji odmor te u konačnici obrazloženja odluke o prekidu štrajka, usprkos činjenici da cilj nije ostvaren.
Autor u ovome radu navodi i pojašnjava relativno brojne nezakonitosti koje su obilježile štrajk državnih službenika i namještenika zaposlenih u pravosudnim tijelima, približava proklamirane ciljeve štrajka uz objašnjenje elemenata sa kojima se rukovodio sud prilikom ocjene da je štrajk zakonit odnosno dopušten te ukazuje na legitimnost odluke da se uredno evidentira vrijeme provedeno u štrajku, radi potencijalnog neplaćanja nerada.
Zaključno se ukazuje da štrajk zaposlenih u pravosuđu obilježen već u startu stihijskom organizacijom i lošom provedbom što je rezultiralo brojnim nezakonitostima, među kojima se ističu korištenje stanke bez zakonske osnove, prekidanje štrajka radi korištenja tzv. starog godišnjeg odmora i odlaska na godišnji odmor za aktualnu kalendarsku godinu, pokušaje pojedinih sindikalnih povjerenika da utječu na drugog poslodavca zbog nerazumijevanja samostalnosti državnog odvjetništva u odnosu na sud te temeljnog zakonskog uvjeta da se sindikalni povjerenik  može biti jedino radnik zaposlen kod konkretnog poslodavca, traženje plaćenog dopusta radi odlaska na prosvjed usred štrajka što je samo po sebi nezakonito, zahtjeva sindikata da se ne evidentiraju sati provedenih u štrajku zbog bojazni od neplaćanja vremena provedenog u štrajku sve do uvjetno rečeno pregovaranja o nužnim poslovima kada je štrajk bio naveliko u tijeku.

Summary:

The announcement of a strike by civil servants and employees employed in courts and public prosecutors' offices had for main cause wage increase. That was subsequently declared to be in the economic and social interest of the strikers, with the explanation given that the collective action of the workers was deemed legal by the courts in charge.
Legitimacy of a strike essentially depends on compliance with the legally prescribed procedure of organization and implementation, which was largely left to improvisation in the observed strike of employees in the judiciary, whereby one should not hide behind the court decision that the strike is rightful, since those court decisions also contains certain illogicalities. Realization of a strike in practice is a challenge for every union, which fact is clearly visible in the absence of a well-thought-out plan by the organizers, inconsistencies in the basic regulations governing the matter of the strike, unrealistic demands toward employer, the disruption of the strike due to going on vacation, and ultimately the explanation of the decision for ending the strike, even though the main goal was not achieved.
In this paper, the author clarifies the relatively numerous illegalities that characterized the strike of civil servants and employees employed in judicial bodies, approaches the proclaimed goals of the strike with an explanation of the elements with which the court was guided when assessing whether the strike was legal or permissible, and points to the legitimacy of the decision to duly records the time spent on strike, for potential non-payment of non-work.
In conclusion, it is indicated that the strike of employees in the judiciary was characterized from the start by improvisation and poor implementation, which resulted in numerous illegalities, among which the use of a break without a legal basis, the termination of the strike for the use of the so-called "old" annual leave and going on annual leave, attempts by individual trade union commissioners to influence another employer due to a lack of understanding of the independence of the public prosecutors' office in relation to the court and the basic legal condition that a trade union commissioner can only be a worker employed by a specific employer, seeking paid leave in order to go to a protest in the middle of a strike which in itself is illegal, the union's request not to record the hours spent on strike due to fear of not being paid for the time spent on strike, until conditionally negotiations on necessary jobs when the strike long lasted.

Ključne riječi: štrajk, pravosuđe, nužni poslovi, evidencija radnog vremena, socijalna prava

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 331.109.32: 342

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Isplata plaće radniku u slučaju stečaja, odnosno blokade računa poslodavca

U članku će se obraditi prava radnika na isplatu plaće u slučaju stečaja, odnosno blokade računa poslodavca, te provedba postupka za ostvarivanje prava, u skladu s pozitivnim zakonskim propisima. 

Sažetak: 
Zakonskim okvirom osigurana je učinkovita materijalno pravna zaštita radnicima zbog stečaja, odnosno blokade računa poslodavca. Zapravo, zakonski okvir u pravilu predstavlja i jedinu zaštitu koju radnici ostvare radi stečaja poslodavca, uzimajući u obzir činjenicu da je naplata ostatka radničkih potraživanja u samom stečajnom postupku iznimno mala. Takvu lošu praksu bi zasigurno trebalo mijenjati, a što bi doprinijelo većoj zaštiti radničkih prava u stečajnom postupku.

Summary:
The legal framework ensures effective material and legal protection for workers due to bankruptcy, i.e. blocking of the employer's account. In fact, the legal framework usually represents the only protection that workers have due to the employer's bankruptcy, taking into account the fact that the collection of the rest of the workers' claims in the bankruptcy process itself is extremely small. Such a bad practice should certainly be changed, which would contribute to greater protection of workers' rights in bankruptcy proceedings.

Ključne riječi: radnik, poslodavac, stečajni postupak, blokada računa

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 331.2: 347.736

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.

Normativni akti ustanova s posebnim osvrtom na pravilnik o radu

U članku se analiziraju normativni akti ustanova u svezi s predmetom kojeg reguliraju, načinom njihova donošenja odnosno njihovim sadržajem. Posebna se pozornost posvećuje analizi pravilnika o radu s obzirom da ustanove sukladno Zakonu o radu mogu biti u obvezi donijeti pravilnik o radu što ovisi o broju zaposlenih u ustanovi.

Sažetak:
Ustanova nužno mora imati normativne akte, što slijedi iz odredbi Zakona o ustanovama, posebnih zakona u područjima djelovanja ustanova i  drugih zakona. Kod toga akt o osnivanju ustanove kao osnivački akt jest akt osnivača, dok je temeljni opći akt ustanove statut kojim se, sukladno zakonu i aktu o osnivanju ustanove, uređuje ustrojstvo, ovlasti i način odlučivanja tijela ustanove, te uređuju druga pitanja od značenja za obavljanje djelatnosti i poslovanje ustanove. Uz statut ustanova ima i druge opće akte sukladno zakonu, aktu o osnivanju i statutu ustanove. Statut ustanove donosi upravno vijeće uz prethodnu suglasnost osnivača ustanove ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drugačije određeno, dok druge opće akte ustanove donosi upravno vijeće ako zakonom ili statutom ustanove nije propisano da ih donosi ravnatelj ili stručno vijeće. Ovi akti ne mogu imati retroaktivno djelovanje i nužno ih je objaviti na odgovarajući način što je pretpostavka stupanja na snagu općih akata ustanove. Ustanova nužno sukladno Zakonu o radu može biti u obvezi donijeti pravilnik o radu što ovisi o broju zaposlenika u ustanovi.

Summary:
An institution must necessarily have normative acts, which follows from the provisions of the Act on Institutions, special laws in the areas of activity of institutions and other laws. In this case, the act of establishing an institution as a founding act is the act of the founder, while the basic general act of the institution is a statute which, in accordance with the law and the act of establishing the institution, regulates the structure, powers and decision-making methods of the body of the institution, and regulates other matters of significance for the performance of activities and business operations of the institution. In addition to the institution's statute, there are other general acts in accordance with the law, the founding act and the institution's statute. The statute of the institution is adopted by the administrative council with the prior consent of the founder of the institution, unless otherwise stipulated by the law or act of incorporation, while other general acts of the institution are adopted by the administrative council if the act or the statute of the institution does not prescribe that they be adopted by the principal or expert council. In accordance with the Labour Act, an institution may be obliged to adopt a labour regulation, which depends on the number of employees in the institution.

Ključne riječi: ustanova, normativni akti, opći akti, akt o osnivanju, statut, pravilnik o radu  

izv. prof. dr. sc. Dragan Zlatović, dipl. iur.
pročelnik Odjela upravnih studija, Veleučilište u Šibeniku

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 349.2: 334.7

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.

Zdravstveno osiguranje članova obitelji stranih radnika

U članku se pojašnjava način prijave na obvezno zdravstveno osiguranje članova obitelji koji sa stranim radnikom, osiguranikom HZZO-a, žive u Republici Hrvatskoj.

Sažetak:
Ako je dijete ili supružnik osiguranika HZZO-a hrvatski državljanin s prebivalištem u Republici Hrvatskoj ili ima status stranca kojemu je u Republici Hrvatskoj odobren stalni boravak ili drugotrajno boravište, može se prijaviti kao član obitelji osiguranika, a pod uvjetima koji su određeni ZOZO-om.
Djeca se osiguravaju kao članovi obitelji na zahtjev roditelja. Međutim, ona imaju svoju samostalnu osnovu osiguranja u skladu sa čl. 9. ZOZO-a. Tako je istom odredbom propisano da se djeca do navršene 18. godine života s prebivalištem, odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj osiguravaju na obvezno zdravstveno osiguranje te stječu status osigurane osobe.

Summary:

If the child or spouse of the insured of the Croatian Institute for Health Insurance is a Croatian citizen residing in the Republic of Croatia or has the status of a foreigner who has been granted permanent residence or second-term residence in the Republic of Croatia, he can register as a member of the insured's family, and under the conditions set by the Act on Compulsory Health Insurance.
Children are insured as family members at the request of their parents. However, they have their own independent basis of insurance in accordance with Art. 9 of the Act on Compulsory Health Insurance. Thus, the same provision stipulates that children up to the age of 18 with residence or approved permanent residence in the Republic of Croatia are insured with compulsory health insurance and acquire the status of an insured person.

Ključne riječi: zdravstveno osiguranje, stranci, obitelj stranih radnika

mr. Renata Turčinov, dipl. iur.
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 364.32-054.7

Željko Verunica, dipl. iur.

Upravljanje konfliktima u poduzeću

U članku se analiziraju uzroci koji dovode do nastanka sukoba na radnom mjestu, iznose se metode sprječavanja eskalacije sukoba, te se nudi prikaz uspješnih strategija upravljanja i otklanjanja konfliktima s ciljem izgradnje kulture otvorene komunikacije. Poseban osvrt autor posvećuje radnicima koji rade na daljinu, a kod kojih do konflikata dolazi ponajprije uslijed specifičnosti njihovog radnog okruženja.

Sažetak: 
Uzroci zbog kojih najčešće dolazi do sukoba na radnom mjestu brojni su i učestali, uvjetovani raznovrsnim čimbenicima. Zbog toga je, osim pravodobnog identificiranja sukoba radi njihove možebitne prevencije i sprječavanja nastanka većih posljedica, ključno posvetiti se izradi odgovarajućih strategija koje imaju za cilj ponuditi efikasna rješenja radi što učinkovitijeg otklanjanja svih negativnih posljedica. Stvaranje radnog okruženja u kojem je poštovanje i međusobno uvažavanje temeljno načelo ključno je za sprječavanje sukoba na radnom mjestu. Poslodavci moraju poduzeti proaktivne korake kako bi zaustavili sukob na radnom mjestu prije nego što se dogodi. Proaktivni koraci uključuju pružanje stalne obuke, stvaranje procesa za prepoznavanje sukoba u njegovim ranim fazama i izgradnju kulture otvorene komunikacije. 

Summary:
The reasons for which most conflicts occur in the workplace are numerous and frequent, conditioned by various factors. For this reason, in addition to timely identification of conflicts in order to prevent them and to prevent the occurrence of major consequences, it is crucial to devote oneself to the development of appropriate strategies that aim to offer effective solutions in order to eliminate all negative consequences as efficiently as possible. Creating a work environment where mutual respect is a fundamental principle is key to preventing conflicts in the workplace. Employers must take proactive steps to stop workplace conflict before it even happens. Proactive steps include providing ongoing training, creating processes to identify conflict in its early stages and building a culture of open communication.

Ključne riječi: upravljanje konfliktima, sukobi na radnom mjestu, strategije otklanjanja konflikata

Željko Verunica, dipl. iur.

RADNO PRAVO 10/2023

UDK: 658.3: 159.9