Časopis Radno PRAVO - Broj: 01/24 (Siječanj 2024.)

Online PDF izdanje
Tema broja:

Suglasnost radnika poslodavcu da traži uvjerenje o nekažnjavanju

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.

Pisani i dobrovoljno izjavljen pristanak radnika ili kandidata za zasnivanje radnog odnosa poslodavcu da može podnijeti zahtjev za izdavanje posebnog uvjerenja o nekažnjavanju u slučaju povjeravanja poslova gdje se uobičajeno dolazi u neposredan kontakt s djecom ili maloljetnicima, osnovni je preduvjet za izvršavanje zakonske obveze poslodavca, dvostruko propisan.

Sažetak:
Poslodavac ima obvezu tražiti posebno uvjerenje o nekažnjavanju kada namjerava svom radniku ili budućem radniku, kandidatu za zapošljavanje, povjeriti poslove što uključuju neposredan kontakt s djecom i maloljetnicima. Osnovni preduvjet za podnošenje zahtjeva nadležnom tijelu javne vlasti jest suglasnost osobe za koju se uvjerenje traži.
Nesporno je da radnik suglasnost mora dati dobrovoljno i formalno, u pisanom obliku te da je poslodavac mora pribaviti prije podnošenja zahtjeva za izdavanje posebnog uvjerenja o nekažnjavanju.
Autor u radu na primjeru navedene suglasnosti istražuje da li su zadovoljeni zahtjevi posebnog propisa nadzakonske snage u vidu uredbe kojom se štiti obrada osobnih podataka pojedinaca, u smislu da li suglasnost predstavlja privolu, bavi se pitanjem nemogućnosti nadomještanja suglasnosti drugim mehanizmom kako bi poslodavac mogao udovoljiti zakonskom uvjetu i ukazuje da su propisane sankcije za kršenje obveze, ali ne i kažnjavanje radnika koji odbije dati suglasnost.
Zaključno se upućuje da je opći propis o radu recentnom novelom svog sadržaja uveo generalnu klauzulu obveze poslodavca da istraži činjenicu da li je potencijalni radnik ili već zaposlena osoba kazneno osuđena za neko iz kataloga specifičnih kaznenih djela protiv spolne slobode ili na štetu djece i maloljetnika iako je takva obveza od ranije postojala u specijalnom zakonu što uređuje materiju dostupnosti podataka iz kaznene evidencije za slučaj kada se povjeravaju poslovi što uključuju neposredan kontakt s djecom i maloljetnicima, da je nemoguće podnijeti ispravan i potpun zahtjev bez suglasnosti radnika ili kandidata za sklapanje ugovora o radu, da se može pokrenuti upravni spor ukoliko zahtjev bude odbijen što predstavlja problem za poslodavca ako hitno treba radnika te da nisu predviđene posebne sankcije za radnika koji odbije dati suglasnost, dok je otkaz moguć tek iznimno.

Summary:

The employer has the obligation to request a special certificate of non-punishment when he intends to entrust his employee or future employee to work that involve direct contact with children and minors. The basic prerequisite for submitting a request to the competent public authority is the consent of the person for whom the certificate is requested.
It is indisputable that the worker must give his consent voluntarily and formally, in writing, and that the employer must obtain it before submitting a request for the issuance of a special certificate of impunity.
In the paper, using the example of the aforementioned consent, the author investigates whether the requirements of a special regulation protecting the processing of personal data are met, in the sense of whether the assent constitutes consent, he deals with the issue of the impossibility of replacing the consent with another mechanism so that the employer could comply with the legal condition and indicates that sanctions are prescribed for breach of obligation, but not punishment for a worker who refuses to give consent.
In conclusion, it is pointed out that Labor Law, with a recent amendment, introduced a general clause obliging the employer to investigate the fact whether a potential worker or employee has been criminally convicted for some of specific criminal offenses against sexual freedom or to the detriment of children and minors from the catalog, even though such an obligation previously existed in a special law that governs the matter of the availability of data from criminal records for the case when jobs involving direct contact with children and minors are entrusted, that it is impossible to submit a correct and complete request without the consent of the worker or candidate for concluding an employment contract, that an administrative dispute can be initiated if the request is rejected, which is a problem for the employer if a worker is urgently needed, and that no special sanctions are foreseen for the worker who refuses to give consent, while dismissal is possible only in exceptional cases.

Ključne riječi: suglasnost, posebno uvjerenje o nekažnjavanju, obveza poslodavca, posebna zaštita djece i maloljetnika, osobni podaci

dr. sc. Bruno Moslavac, dipl. iur.
zamjenik županijskog državnog odvjetnika u Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Kazneni odjel

RADNO PRAVO 1/2024

UDK:  349.2: 343

Pretplata
Časopis Radno PRAVO broj: 01/24 - ostali članci

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Pravo na pristup sudu (kao jednom od aspekata prava na pošteno suđenje) kroz odluke sudova o naknadi troškova parničnog postupka

U članku se razmatra aktualna sudska praksa, kako domaćih sudova, tako i ESLJP-a temeljem koje se lakše može shvatiti kada je odmjeravanjem troškova postupka došlo do povrede prava na pristup sudu odnosno prava na pošteno suđenje.

Sažetak: 
Jedan od aspekata prava na pošteno suđenje je i pravo na pristup sudu. Pravo na pristup sudu često se analizira i kroz primjenu odredaba o troškovima postupka. Naime, nametanje znatnog financijskog tereta nakon završetka postupka prema pravilu “gubitnik plaća” može predstavljati ograničenje prava na sud, ali izricanje takvog financijskog tereta također može predstavljati i upletanje u pravo na mirno uživanje vlasništva prema čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

Summary:
One of the aspects of the right to a fair trial is the right to access the court. The right to access the court is often analyzed through the application of the provisions on the costs of the procedure. Namely, the imposition of a significant financial burden after the end of the procedure according to the "loser pays" rule can represent a limitation of the right to court, but the imposition of such a financial burden can also represent an interference with the right to peaceful enjoyment of property according to Art. 1. Protocol no. 1 to the Convention.

Ključne riječi: pristup sudu, pošteno suđenje, naknada troškova postupka

mr. sc. Iris Gović Penić, dipl. iur.

Sutkinja Županijskog suda u Zagrebu

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 342.9: 349.2

Bernard Iljazović, dipl. iur.

Zakonsko uređenje rada digitalnih radnih platformi u Republici Hrvatskoj

U ovom članku analizira se rad putem digitalnih radnih platformi sukladno odredbama Zakona o radu, a kojima se po prvi put u Republici Hrvatskoj normativno uređuje takav oblik rada.

Sažetak:
Jedan od ključnih izazova suvremenoga radnog zakonodavstva je uređenje rada koji se obavlja putem digitalnih radnih platformi. Stoga je u tu svrhu neophodno uspostaviti zakonski okvir za uređenje prava i radnih uvjeta radnika, te osoba koje rade putem digitalnih radnih platformi, kao i za transparentno obavljanje poduzetničkih aktivnosti digitalnih radnih platformi na tržištu rada. To je i učinjeno zadnjim izmjenama radnog zakonodavstva, odnosno Zakona o radu, koji je stupio na snagu 14. lipnja 2023. godine, s tim da dio o uređenju rada digitalnih radnih platformi stupa na snagu 1. siječnja 2024. godine.

Summary:
One of the essential challenges of modern labour legislation is the regulation of work performed through digital work platforms. Therefore, for this purpose, it is necessary to establish a legal framework for regulating the rights and working conditions of workers and persons working through digital work platforms, as well as for the transparent performance of entrepreneurial activities of digital work platforms on the labour market. This was done by the latest amendments to the labour legislation, i.e. the Labour Act, which entered into force on June 14, 2023, with the part on regulating the operation of digital work platforms entering into force on January 1, 2024.

Ključne riječi: poslodavac, digitalna radna platforma, radnik, ugovor o radu putem digitalne radne platforme

Bernard Iljazović, dipl. iur.

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 331.1: 004

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.

Pregled odredbi Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama

U članku se iznosi pregled odredbi koje je donio dugoiščekivani Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine, br. 155/2023), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024. godine. Zakon ujedno otvara i brojna pitanja na koja za sada nema jasnog odgovora.

Sažetak:
Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama (NN 155/2023) zakonodavac nastoji postaviti okvir za osiguravanje da službenici i namještenici koji rade na istim radnim mjestima imaju istu plaću te omogućiti sustav napredovanja temeljem učinkovitosti rada. Hoće li Zakon ostvariti svoju svrhu biti će vidljivo kroz provedbene, podzakonske akte. Odredbama članka 54. određeno je stupanje Zakona na snagu 01. siječnja 2024 godine. Cilj Zakona je definiranje sustava plaća, određivanje načina vrednovanja službenika i namještenika i sustava procjene uspješnosti i posljedično promicanja zaposlenika u javnom sektoru.

Summary:
With the Act on salaries in the Civil Service and Public Services (Official Gazette 155/2023), the legislator tries to establish a framework to ensure that civil servants working in the same workplaces have the same salary and to enable a system of advancement based on work efficiency. Whether the Act will achieve its purpose will be visible through implementing by-laws. The provisions of Article 54 determine the entry into force of the Act on January 1, 2024. The aim of the Act is to define the salary system, determine the method of evaluation of civil servants and employees and the system of performance evaluation and, consequently, the promotion of employees in the public sector.

Ključne riječi: plaće, koeficijenti, vrednovanje,ocjenjivanje, javne službe, državna služba

prof. dr. sc. Vatroslav Zovko, dipl. oec.
stalni sudski vještak za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku

RADNO PRAVO 1/2024

UDK:  348.2

Robert Brozd, dipl. pol.

Nedostaci novog sustava plaća u znanosti i visokom obrazovanju

Vladin prijedlog koeficijenata sindikatima je dostavljen netom prije blagdana, i to samo djelomično, no već i takav parcijalan uvid otkriva problematične međuodnose pojedinih radnih mjesta zbog čega je Sindikat znanosti nadležnim ministarstvima uputio zahtjev za dodatnim korekcijama koeficijenata.

Sažetak:
Novi Zakon o plaćama u državnoj i javnim službama u primjeni je od 1. siječnja 2024. godine. Sadržajno, on ne regulira gotovo ni jednu ključnu stvar te se u velikoj mjeri mora nadopuniti različitim podzakonskim aktima kako bi se mogao implementirati . Krucijalni elementi sustava (poput postupka vrednovanja i klasifikacije radnih mjesta, ocjenjivanja učinkovitosti rada, pripadajućih platnih razreda te koeficijenata i sl.) prepušteni su uredbama Vlade, pravilnicima ministra te općim aktima čelnika javnopravnih vlasti.

Summary:
The new Act on salaries in state and public services is in force from January 1, 2024. In terms of content, it does not regulate almost any key thing, and to a large extent it must be supplemented by various by-laws in order to be implemented. Crucial elements of the system (such as the procedure for evaluating and classifying jobs, evaluating work efficiency, associated pay grades and coefficients, etc.) are left to Government decrees, ministerial regulations and general acts of heads of public law authorities.

Ključne riječi: plaće, koeficijenti, znanost, visoko obrazovanje

Robert Brozd, dipl. pol.
Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja 

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 349.2: 331.22

Hrvoje Orešić, mag. iur.

Izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi s naglaskom na promjene u radnim odnosima

U tekstu se iznosi pregled Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine 156/23), s komentarom o postupku donošenja, te s kritičkim osvrtom na neka rješenja iz Zakona u vezi radnih odnosa. Detaljno se analizira nova odredba o suspenziji zbog podnesene kaznene prijave, koja se pokazuje kao vrlo sporna i neprovediva.

Sažetak: 
U Narodnim novinama broj 156/23 objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Radi se o trinaestoj izmjeni i dopuni istoga Zakona od 2008. godine, pri čemu je u samo posljednjih sedam godina Zakon mijenjan i dopunjavan čak šest puta, svake godine jednom, izuzev 2021. godine. Prijedlog Zakona se dugo pripremao a onda je donesen po hitnom postupku.
Zakon donosi neke novine o organizaciji rada u školama, što je daleko od sveobuhvatne promjene, i uvodi neke novosti kod radnih odnosa. Jedna od novosti je suspenzija zbog podnesene kaznene prijave, koju držimo nepromišljenom, promašenom i neprovedivom. 
Prekršajne kazne navedene u Zakonu su dosta niže nego kazne u predškolskom odgoju i obrazovanju, a bitno niže (čak do 30 puta) nego u visokom obrazovanju, pa ne znamo gdje je razlog takve neusklađenosti koji dolazi iz istoga ministarstva. 

Summary:
In the Official Gazette No. 156/23, the Act on Amendments to the Act on Education in Primary and Secondary Schools was published. This is the thirteenth amendment to the same Act since 2008, and in just the last seven years, the Act has been amended six times, once every year, except for 2021. The proposal of the Act was prepared for a long time, and then it was passed in an emergency procedure. The Act introduces some novelties about the organization of work in schools, which is far from a comprehensive change, and introduces some innovations in labour relations. One of the novelties is the suspension due to a filed criminal report, which we consider to be misguided and unenforceable. The penalties  specified in the Act are much lower than the penalties in pre-school and education, and significantly lower (even up to 30 times) than in higher education, so we do not know where´s the reason for such a discrepancy.

Ključne riječi: osnovno i srednje školstvo, izmjene i dopune, kaznena prijava, suspenzija, natječaj, izuzetak od natječaj

Hrvoje Orešić, mag. iur. 
„Radno PRAVO“

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 373 (094.5)

Snježana Baloković, dipl. iur.

Kako je mirovinski sustav postao dio sustava socijalne skrbi

Članak obrađuje problematiku mirovinskog sustava, koji sve više postaje podsustav sustava socijalne skrbi, a sve manje zaseban sustav koji budućim korisnicima treba osigurati odgovarajući stupanj socijalne sigurnosti u starosti temeljen na doprinosima uplaćivanim za vrijeme radnog vijeka.

Sažetak:

Brojne intervencije u mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, koje je reformirano prije dvadesetak godina i postojanje brojnih posebnih propisa, kao i intervencije države radi zaštite standarda postojećih korisnika s vrlo niskim primanjima, kako bi se utjecalo na činjenicu da brojni umirovljenici pripadaju kategoriji osoba u (povećanom) riziku od siromaštva, kao i uključivanje nekih instituta socijalne skrbi, umanjuju značaj mirovinskog sustava i približavaju mirovine socijalnim naknadama. S druge strane, prespor rast plaća povećava rizik od siromaštva u radno sposobnoj populaciji, čija situacija će u starosti zbog toga biti još gora od trenutnih korisnika mirovina. Mirovinski sustav postao je previše kompleksan, ali nažalost sve manje uređen prema načelima koja bi trebala biti temelj svakog mirovinskog sustava. Od toga nisu profitirale generacije koje su odabrale ulazak u novi (kapitalizirani) sustav, a upitno je kakve koristi će imati generacije koje su obvezne uċi u to osiguranje. Ovaj članak analizira postojeći mirovinski sustav i probleme važećeg sustava. 

Summary:
The article deals with the issue of the pension system, which is increasingly becoming a subsystem of the social welfare system, and less and less a separate system that should provide future users with an appropriate level of social security in old age based on contributions paid during working life. Namely, numerous interventions in the PAYGO pension system, which was reformed twenty years ago and the existence of numerous special regulations, as well as state interventions to protect the standards of existing beneficiaries with very low incomes, in order to influence the fact that many pensioners belong to the category of persons in ( increased) risk of poverty, as well as the inclusion of some social welfare institutes, reduce the importance of the pension system and bring pensions closer to social benefits. On the other hand, too slow wage growth increases the risk of poverty in the working-age population, whose situation in old age will therefore be even worse than current pensioners. The pension system has become too complex, but unfortunately less and less organized according to the principles that should be the basis of every pension system. Not even the generations that chose to enter the new (funded) system benefited from this, and it is questionable what benefits the generations that are obliged to enter to that insurance scheme will have. This article analyses current pension system and problems within that system.
 
Ključne riječi: mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti, obvezno kapitalizirano mirovinsko osiguranje, dobrovoljno kapitalizirano mirovinsko osiguranje, mirovinski sustav, doprinosi za mirovinsko osiguranje

Snježana Baloković, dipl. iur.

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 368: 364

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.

Značenje kolektivnog pregovaranja i minimalne plaće u ublažavanju dohodovne nejednakosti u Hrvatskoj

Iako građani često smatraju kako Hrvatsku obilježava izuzetno visoka dohodovna nejednakost, službeni podaci to ne potvrđuju. Visoka dohodovna nejednakost stvara napetosti pa čak i nasilje u društvu, dok se s njezinim smanjivanjem povećava pregovaračka moć siromašnijeg dijela stanovništva.

Sažetak:
Gotovo svakodnevno u sredstvima javnog priopćavanja izloženi smo napisima o opasnosti od pojačane dohodovne nejednakosti u hrvatskom društvu, nestanku srednjeg sloja, našoj sve većoj sličnosti sa zemljama Latinske Amerike i slično. U tim se raspravama često nedovoljno dobro poznaje razmatrana tema i/ili se zaključuje na temelju površnog dojma. U članku iznosimo definiciju dohodovne nejednakosti, načine njezinog mjerenja, te pokušavamo razjasniti povezanost značenja kolektivnog pregovaranja i minimalne plaće u smanjivanju dohodovne nejednakosti. Minimalna plaća je važan, ali ne i dovoljan alat za smanjenje siromaštva i dohodovne nejednakosti. Postoji pozitivan utjecaj kolektivnog pregovaranja na smanjivanje nejednakosti, ali njegov učinak nije posve jasan. Do sada se u Hrvatskoj kroz kolektivne ugovore učinilo vrlo malo na smanjenju dohodovne nejednakosti. Jedina aktivnost su granski kolektivni ugovori koji određuju najnižu plaću za pojedina pomoćna zanimanja višom od minimalne plaće propisane nacionalnim zakonodavstvom.

Summary:
Almost every day in the media, citizens are exposed to articles about the danger of increased income inequality in Croatian society, the disappearance of the middle class, our growing resemblance to the countries of Latin America, and the like. In these discussions, the topic under consideration is often not well known and/or conclusions are drawn based on a superficial impression. In the article, we present the definition of income inequality, ways of measuring it, and try to clarify the connection between collective bargaining and the minimum wage in reducing income inequality. The minimum wage is an important but not sufficient tool for reducing poverty and income inequality. There is a positive impact of collective bargaining on reducing inequality, but its effect is not entirely clear. So far, very little has been done in Croatia through collective agreements to reduce income inequality. The only activity is branch collective agreements, which determine the lowest wage for certain auxiliary occupations higher than the minimum wage prescribed by national legislation.

Ključne riječi: dohodovna nejednakost, kolektivno pregovaranje, minimalna plaća, Hrvatska 

dr. sc. Predrag Bejaković, dipl. oec.
Institut za javne financije

RADNO PRAVO 1/2024

UDK: 331.22