U članku se analizira uloga sudaca u stečajnim postupcima, s naglaskom na potrebu njihova rasterećenja od brojnih administrativno-tehničkih poslova koji dovode do loše učinkovitosti postojećeg sustava.
Sažetak:
Sudska ingerencija u stečajnom postupku odnosno u postupku generalne ovrhe rezultat je težnji da se ostvari pravednost glede ostvarenja cilja stečajnog postupka odnosno da se dosljedno ostvari načelo jednakosti vjerovnika, koje je relativizirano postojanjem isplatnih redova. Ipak, postoje široke povijesne varijacije u smislu postojanja današnjih profesionalnih standarda u opsegu obavljanja sudačkog posla i sudovanju. Cilj je analizirati opravdanost postojećih rješenja, koja umjesto da teže da stečajno (pravo)suđenje postane postupak u kojem sud u hitnom/žurnom postupku autoritetom svojih odluka učvršćuje i sankcionira građanskopravne odnose, na njega delegiraju nesudske poslove koji bi se trebali dejudicijalizirati odnosno delegirati.
Summary:
Court jurisdiction in bankruptcy proceedings, i.e., in general execution proceedings, is the result of the aspiration to achieve justice regarding the achievement of the goal of bankruptcy proceedings, i.e., to consistently achieve the principle of creditor equality, which is relativized by the existence of payment queues. Nevertheless, there are wide historical variations in terms of the existence of today's professional standards in the scope of judicial work and judging. The goal is to analyse the justification of the existing solutions, which instead of striving for the bankruptcy (law) trial to become a procedure in which the court in an urgent procedure consolidates and sanctions civil law relations with the authority of its decisions, delegate to it non-judicial affairs that should be de-judicialized or delegated.
Ključne riječi: stečajni postupak, administrativno tehnički poslovi, učinkovitost
izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, dipl. iur.
Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
RADNO PRAVO 7/8-2023
UDK: 347.736